U večerašnjoj utakmici osmine finala Eurobasketa između Hrvatske i Rusije, Marko Tomas bit će čovjek s posebnim zadatkom. Izbornik Petrović ga je odmarao protiv Češke kako bi sakupio što više snage i svježine za naganjanje najopasnijeg ruskog igrača Alekseja Šveda.
- Šveda nisam puno gledao, ali sam dobio neke materijale da pogledam kako igra. Nije lako čuvati niti jednog igrača na ovoj razini koji ima takve ovlasti i samopuzdanje, no postoji način da se takav svede na lošiji postotak šuta.
Hoće li biti nervoze ili je ona sada manja nego na početku Eurobasketa?
- Bit će nervoze, ali one pozitivne. Trebat će ju što prije izbaciti iz sebe. Svima nam je ovo velika prilika za ono što smo govorili cijelo vrijeme priprema. Nadam se da ćemo ući hladne glave, ali maksimalno našpanani. Bilo bi dobro da krenemo kao protiv Crne Gore i Španjolske.
Tomasu će dvoboj s Rusijom biti prva nokaut utakmica na prvenstvima Europe još od 2007. i poraza u četvrtfinalu od Litve.
- Od svih tih nokaut utakmica koje sam ja igrao, a bio sam i na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama, jedino smo utakmicu protiv Španjolske u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Pekingu olako izgubili.
Najbolniji poraz bio je onaj od Češke, prije dvije godine, no ozlijeđeni Tomas sjedio je na klupi i bio nemoćni promatrač.
- Ono što pamtim, sve je bilo na jednu loptu. Uvijek smo govorili da nam fali to nešto za završiti utakmicu i nadam se da ovaj naraštaj to ima. Ako ništa drugo, znamo što će tko raditi, kome ide lopta kada je najvažnije. Prijašnjih godina nije se znalo, svako je vukao na svoju stranu.
Po čemu je ova reprezentacija drugačija, ili možda bolja, od prijašnjih?
- Možda smo prije imali više kvalitete ispod koša, no sada imamo vrsnog strijelca kao što je Bogdanović, ali i Šarića, igrača kakvog Hrvatska nikad nije imala. On radi sve što se može napraviti na košarkaškom parketu. Ova momčad je spoj mladosti i iskustva i na razini je više od onoga što smo dosad imali.
Nakon svih tih ozljeda koje su mu se događale na reprezentativnim pripremama ili utakmicama, mnogi se pitaju gdje je pronašao poziv za još jedno reprezentativno ljeto?
- Nije na to teško odgovoriti. Košarka je jedino što znam raditi u životu i kada sam zdrav, ako sam dobio poziv, ne vidim razloga zašto bih to odbio.
Najveća zadovoljština Marku bi bila kada bi njegova priča imala reprezentativi "happy end".
- Znam da mi se polako bliži reprezentativni kraj i zato sam se odazvao. Ovo mi je posljednje veliko natjecanje jer dolaze mlađi, no znam da mogu pomoći.
Još u subotu, dan prije današnje nokaut utakmice, Tomas je zborio ovako:
- Još nemam osjećaj velike utakmice. Sve je malo zbunjujuće jer 15 je momčadi u jednom hotelu pa imam osjećaj kao da sam na olimpijskim igrama. Zajednička je menza, puno ulaženja i izlaženja iz hotela...
Vezano uz ovaj Eurobasket, Markov primarni cilj bio je ovaj:
- Priželjkivao sam da dođem zdrav i spreman do eliminacijskih utakmica. Imam ja puno slika koje bi bile idealni scenarij ovog Eurobasketa, no treba igrati korak po korak, te utakmicu protiv Rusije odigrati kao da nam je posljednja.
Tomas je to činio nekad, a i danas sudjeluje u izboru glazbe koja će se slušati u svlačionici prije utakmica.
- Tu smo mi malo stariji, Žora, Simon i ja, te Bojan. Mi koji sjedimo na kraju autobusa biramo pjesme. Često su to domoljubne.
Drazen Brajdic prav veli. Kukoc, Petrovic, Radja i ostali su bili jugoslavenski kosarkasi. Sjecam se kak su se radovali pobijedama suge. Kukoc je skroro rekel kak su mu domoljubi prijetili kak mora biti za Neovisnu Hrvatsku i ne smije se druziti sa divcem.