Tomečak: Na treninzima sam se ‘ubijao’ da bih uspio

Doslovno gladni nisu, u Dinamu nitko nije gladan jer su plaće jako dobro. Doduše, mnogo su bolje za igrače koje se dovodi nego za one koji su u Dinamu otkako se ‘prohodali’.

Tata i ZET ga vozili

Ivan Tomečak kao klinac je iz Brezovice dolazio u Maksimir, nije čak ni prve nogometne korake napravio u svojoj Brezovici, mjestu koje se smjestilo južno od Zagreba.

- Tata me vozio na treninge kad nije radio. No, dobar dio života proveo sam u tramvajima i autobusima. Nekad mi je i dva sata trebalo od stadiona do kuće. Najgore što je bus sa Savskog mosta išao svakih sat vremena. Pa zakasniš na njega pet minuta. I onda čekanje na mostu. I zato sam si obećao da ću od prvog ozbiljnijeg zarađenog novca kupiti auto. A sad kad vladaju sve te boleštine, ne bi mi bilo ni pametno ići javnim prijevozom – veli Ivan koji je kupio mercedes.

- Nije veliki, a dobio sam ga upola cijene - kaže Ivan pozirajući kraj cupea na kojem su registracijske pločice s datumom rođenja i njegovim inicijalima. za tjedan dana napunit će tek 20 godina.

Obitelj se žrtvovala

Svoje djetinjstvo u Brezovici i u Maksimiru opisao je sretnim.

- Nisam iz bogate obitelji (tata mu je frizer, a i sam je Ivan završio školu za frizera, nap. a.), ali cijela obitelj se žrtvovala za mene, ništa mi nije nedostajalo, uvijek sam imao najbolje kopačke i sve što mi je trebalo. A i ja sam se trudio, ‘ubio’ sam se trenirajući, ali sad sam tu gdje sam želio biti. Ma, uvijek ti se vrati uloženo, meni se vratilo.

Sad su se i Dinamu vratila tri boda koja je prvotno Uefa oduzela zbog huligana. Jeste li slavili povratak bodova?

- Ma nije bilo nikakve fešte, nije to razlog za slavlje. Ali, svakako smo dobili novu veliku šansu i vjerujem da ju možemo iskoristiti, čemu igrati ako ne vjerujemo da možemo. Treba malo sreće i sve se može. Pa taj Anderlecht nam je dvaput puknuo prema golu i pobijedio s 2:0, kao da su nas razvalili. Sad im treba vratiti – optimističan je Tomečak prije puta u Bruxelles na pretposljednji susret Europske lige s Anderlechtom.

Kako je igrati u HNL-u, je l’ vam dosadno s obzirom da ste stalno prvi, uz doduše pokoji kiks, kao ovaj u Puli.

- Naravno da nije dosadno, a kod mene ne može biti ni zasićenja HNL-om kad sam tek u ovoj sezoni počeo igrati. Dobro, Europa je nešto drugo, mnogo više. Jače su utakmice i za nas mlade dobro je što ih igramo.

Baš te mlade snage mogle bi uskoro biti većinski dio plave momčadi. S kime se družite izvan travnjaka?

- Badelj, Barbarić, s dečkima iz moje generacije. Ima nas dosta iz 1989. godišta, ima i dečki koji su u Lokomotivi, uskoro bi nam se mogli pridružiti, ali ne bi bilo korektno da ja govorim o tome tko mi je tamo najbolji igrač.

Volim ribolov

Konačno je i mlada reprezentacija na putu da nešto napravi.

- U toj reprezentaciji fascinantna je atmosfera, sad nam je sve otvoreno i mogli bismo napraviti nešto veliko. Zeznuli smo s Ciprom, sad bi s ta tri boda bili ‘ziher’, ali i ovako imamo veliku šansu.

Hobi mu je ribolov, no za njega baš i nema više vremena.

- Pecao sam na jezeru kraj dvorca u Brezovici, ima svakakvih riba tamo, ali najviše sam volio otići na Kupu – ispričao je Tomečak.

Dinamo se igrom osramotio u Puli, a i 0:0 baš nije za utjehu iako su i taj bod mogli izgubiti. Što se plavima dogodilo da tako izgledaju?

- Ne znamo ni mi. Možda smo već u glavama bili u utakmici s Anderlechtom. Nije mi jasno da na cijeloj utakmici nismo baš ništa napravili. Bolje da nismo niti došli kad smo tako izgledali. I sam sam bio očajno loš, nije mi ništa uspijevalo, a od umora sam jedva došao do autobusa - veli Tomečak.

Jeste li dobili jezikovu juhu trenera Jurčića za takvu partiju?

- Danas ćemo od trenera dobiti sve što nas ide.