Ante Tomić (29) nije postao novi Prosinečki kako su mu nekoć prognozirali. Nakon sezone 2003./2004. više nije bio standardan i njegov talent počeo se gasiti. Nakon nekoliko godina lutanja, 2010. otišao je u Koper, zatim u Hiroshimu gdje je i dinamovac Mihael Mikić, a trenutačno igra u drugoj japanskoj ligi, u Ehimeu.
Kako ste se snašli u Japanu?
- Lijepo je ovdje, sve je smirenije i nisam imao nimalo problema s adaptacijom. Japanci su vrlo pristojni i odlično su me prihvatili. Bio sam godinu dana s Mikićem u Hiroshimi, ali su me ozljede spriječile da se tamo zadržim.
Klub vam je u sredini ljestvice 2. lige, može li se usporediti kvaliteta nogometa u Japanu i Hrvatskoj?
- U Hrvatskoj imamo više talenta, ali i ovdje se igra vrlo dobro. Igrači su tehnički jaki, živahni, ambiciozni, a liga je organizirana, baš u japanskom duhu - dakle, savršeno. Neki klubovi u 2. ligi imaju prosjek od 20.000 gledatelja po utakmici, a moj gleda uvijek oko 3500 ljudi.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- U Japanu svi potpisuju ugovore na jednu sezonu, tako da i meni ugovor istječe potkraj godine. Teško je bilo što prognozirati. Tko zna, sljedeće godine već mogu biti u Saudijskoj Arabiji, takav je život nogometaša.
Je li točno da ste ljubimac navijača i da je Severinina pjesma “Ante” postala hit u Japanu? Da li vam stvarno to Japanci pjevaju?
- Ha-ha, istina je da su mi to pjevali, ali ovdje to nije nešto posebno, pjeva se i skandira svakom igraču. Naravno da mi godi.
Dinamo ste napustili 2010., čim je na klupu došao Vahid Halilhodžić. Pratite li i dalje rezultate plavih?
- Naravno da pratim, to je moj klub. Napravili su kvalitetan iskorak u odnosu na moje vrijeme, sada su na višoj razini. Rutinirano pobjeđuju klubove koji su dosad bili u njihovu rangu, Dinamo igra u Ligi prvaka...
Kakve su im šanse protiv Maribora?
- Uvjeren sam da je Dinamo kvalitetniji i da će ići dalje, ali mora se paziti. Koliko znam, Maribor je ozbiljan klub, ima organiziranu momčad i može svakome stvoriti probleme ako ga se podcijeni.
Može li se dogoditi da ga dinamovci podcijene?
- Igrači ne, barem se nadam. Ali u Hrvatskoj ljudi to znaju činiti kao da smo mi bogomdani. Njima su pobjede protiv Sheriffa i sličnih momčadi nešto što se podrazumijeva, a u stvarnosti to nije baš tako.
Godine 2003. i vi ste igrali s Dinamom protiv Maribora.
- Sjećam se tih utakmica, bilo nam je vrlo teško i neizvjesno. Dobro smo se namučili. Igrao sam u Kopru neko vrijeme i znam koliko je Maribor jak. Pa svi igrači Kopra sanjali su da jednog dana igraju za Maribor.
Prošli ste sve mlađe reprezentativne uzraste, za vas su govorili da ćete izrasti u velikog igrača, boljeg nego što je bio vaš tadašnji suigrač Niko Kranjčar. Gdje je zapelo?
- Iskreno, ne znam što bih odgovorio. Jednostavno nisam dobivao dovoljno prilika, pa sam 2010. odlučio otići iz kluba u kojem sam bio odmalena, jer sam shvatio da ću se inače potpuno igrački ugasiti.
Jeste li ostali s nekim u kontaktu?
- Naravno da jesam, s puno suigrača. Ne mogu vam sad ni nabrojiti s kim jer ih ima puno, ipak sam odrastao i godine proveo u Maksimiru.
O čemu razgovarate, raspituju li se za uvjete u Japanu?
- Uglavnom se prisjećamo mnogih stvari iz prošlosti, evociramo uspomene. Dinamo nam je uvijek glavna tema.
Priča a Antom Tomićem objavljena je u sportskom tjedniku Max!, u stalnoj rubrici 11x zašto.
U Japanu je odlično, samo da mi je uz njenu pjesmu na usluzi imati i Severinu.