Tomislav Paškvalin: ‘Sandro Sukno je naš vaterpolski Dražen Petrović...’

Ljubav koja ne može proć’, pisalo je na jednom transparentu naših navijača na budimpeštanskom finalu vaterpolskog SP-a. Mogla bi ta poruka imati više značenja, ali svakako pristaje uz naše bivše vaterpolske asove.

Ostali su zaljubljeni u vaterpolo, ne mogu bez njega i naravno da su u velikom broju došli na finalni boj s Mađarima. Tomislav Paškvalin (55), dvostruki olimpijski zlatnik - i svjetski prvak iz Madrida 1986. - jedan je od njih.

Uzgred budi rečeno, Hrvatima je to, uzimajući u obzir i uspjehe s bivšom Jugoslavijom, četvrto svjetsko zlato (Madrid 1986., Perth 1991., Melbourne 2007. i Budimpešta 2017.).

Ne krivim Tucka zbog sina

- Ono što mene posebno čini ponosnim, kao čovjeka koji je prošao mnoge vaterpolske bitke, jest činjenica da je Hrvatska osvojila zlato u vaterpolskom hramu na Margitszigetu, gdje su izrasli toliki mađarski asovi. Ima li većeg uspjeha? - zapitao se Tomo i zadovoljno dodao:

- Na ovom natjecanju iskočio je jedan čovjek koji je postao naš vaterpolski Dražen Petrović. Da, Sandro Sukno. Unatoč jednoj vrlo neugodnoj ozljedi, demonstrirao je svu raskoš svog talenta. Izbornik Tucak je pokazao mirnoću, zrelost i stabilnost. Ideje s kojima je izašao pred igrače bile su očito dobro prihvaćene - nahvalio je Paškva koji Tucku očito ne zamjera što nije uzeo sina mu Frana:

- Ne bih ulazio u njihov odnos, ali ne krivim Tucka ni za što. Uostalom Ivica je bio Franov trener dvije godine u Šibeniku i on ga je najviše dignuo u igračkom smislu. Mile Smodlaka (41), poznat je kao čovjek koji je čak pet puta u anketi Večernjeg lista proglašavan najboljim hrvatskim vaterpolistom.

Danas je pomoćnik Ivice Tucka, a prije 10 godina bio je najzaslužniji za naše prvo svjetsko zlato, osvojeno u dalekoj Australiji. Poveznice?

- Bilo ih je puno. Bilo je puno dobrih znakova, čak toliko da se nisu mogli zanemariti. Osim što smo i tamo i ovdje u polufinalu pobijedili Srbe, a u finalu Mađare, i u Melbourneu je za vrijeme prvenstva bila utrka formule jedan, baš kao i u Budimpešti. Eto, samo se moramo svi skupa potruditi da na sljedeće svjetsko zlato ne čekamo idućih deset godina - napomenuo je Mile.

U Budimpešti je, naravno, bio i neizostavni Dubravko Šimenc (50), bivši dvostruki svjetski prvak (iz Madrida i Pertha), koji se ovdje okušao i u ulozi HRT-ova stručnog sukomentatora:

- Od prvog dana prvenstva igrači su se postavili vrlo profesionalno, taj odnos je bio isti kao i na OI u Londonu. Rasli su iz utakmice u utakmicu, uvjereni u svoju kvalitetu, bili su puni samopouzdanja. I imali su nekoliko istaknutih pojedinaca koji sebe nisu stavljali u prvi plan, nego momčad, i to je najveća kvaliteta ove vrste.

U Budimpešti je dupine bodrio i trener svih trenera, Ratko Rudić (69), danas u ulozi člana Stručnog savjeta HVS-a. Premda naviknut da je među onima koje se dočekuje, uživao je i u ovoj ulozi:

Sjećanja za cijeli život

- Kada se postigne ovakav rezultat onda je ugodno biti s bilo koje strane. Rado se sjećam onog dočeka kojeg smo 2007. imali kao svjetski prvaci iz Melbournea i koji je bio brojniji nego onaj kada smo se iz Londona vratili kao olimpijski pobjednici. Ovakvi dočeci nemaju cijene, oni vam ostaju u sjećanju do kraja života, oni su vam zapravo najveća nagrada za ono što ste postigli.

U Zagrebu je svjetske prvake dočekao olimpijski pobjednik iz 1968. Ivo Trumbić (72), najbolji igrač tog olimpijskog turnira, a osam godina poslije i najbolji trener olimpijskog turnira jer je u Montrealu 1976. s Nizozemcima osvojio broncu.

- Kad ovo vidim, čast mi je da sam vaterpolist i Hrvat, a kao bivšem treneru jako mi je drago što je HVS vjerovao izborniku Tucku. Sada se nekome možda čini da se do ovog zlata došlo elegantno, no moralo je biti jako puno uloženo da bi se ovako maestralno igralo - istaknuo je Trumbić.