Toni Nobilo: Gradimo hram te-kvon-doa

Ideja je da spomenuti objekt bude na Zagrebačkom Velesajmu, baš kao što su i atletski i boksački centar, a Nobilova želja je da se u tu svrhu preuredi najatraktivnija građevina ovog sajmišnog prostora a to je kineski paviljon.

- Mi se trudimo da to ude Kineski paviljon, no moramo provjeriti što za tu ideju kažu restauratori, oni koji se bave zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. Naime, Kineski paviljon je zaštićeni spomenik kulture kojeg je još 1956. financirala i izgradila vlada Narodne republike Kine pa takvi objekti podliježu posebnom režimu preuređenja. Tu je komplicirana procedura, mora se ući u svaki detalj da se ne naruši izvorni izgled.

Zašto bi nacionalni centar te-kvon-doa, sporta koji potječe iz Koreje, trebao biti u objektu kineske građevinske tradicije?

Planiramo imati i internat

- Nama je zanimljiv jer je to jedna od rijetkih azijskih građevina u Europi, a te-kvon-do je podrijetlom iz Azije što bi nam na simboličnoj razini donijelo fini ambijent. A s njim i sadržajima koje bismo ponudili vjerujem da bismo mogli postati i neka vrsta regionalnog centra Svjetskog te-kvon-do saveza, centar za obuku sudaca, trenera, za stručne seminare što bi nama bio i izvor prihoda. Kineski paviljon ima 4700 četvornih metara i izvana lijepo izgleda no iznutra je prilično derutan. Rađen je od korčulanskog kamena, s otočića Vrnika, što je bila neka poveznica između Marka Pola i Kine, a moram vam reći da su i moji korijeni s Korčule.

Za razliku od atletičara i boksača, čije će režije i troškove održavanja plaćati Grad Zagreb, tekvondaši žele urediti samoodrživi objekt. S kojim bi to sadržajima privukli goste koji bi to platili, ali i neophodne sponzore?

- Mi želimo napraviti korak više i sami urediti taj centar i dobiti ga na upravljanje. Želimo da on bude dohodovan, da nitko osim nas ne mora izdavati nikakva sredstva za održavanje. U njemu bismo imali dvoranu za natjecanje, ali i dvoranu za treninge, teretanu te izvjestan smještajni kapacitet. Osim što bismo tu formirali te-kvon-do akademiju, mi zapravo želimo da to bude neka vrsta internata u kojem bi talenti izvan Zagreba živjeli pa nam je potrebno 15-tak soba. S time bismo pokušali smanjiti broj sportaša koje izgubimo na prijelazu iz srednje škole na fakultet jer se ljudi odluče školovati ili počnu raditi pa zanemare sport.

Tko bi to financirao?

- Vjerujem da bismo za to mogli povući značajna sredstva iz inozemstva, a obratili smo se i Kineskom veleposlanstvu pa je jedna kineska pokrajina izrazila želju da u tom smislu pomogne. Jer, njihovo ministarstvo vanjskih poslova raspolaže sa sredstvima za održavanje spomenika kineske kulture u svijetu. No, dok Grad ne donese odluku, mi ne možemo naprijed.

A što ako taj centar ipak ne bude moguće smjestiti između zidova Kineskog paviljona?

- I u tom slučaju bi bio na Velesajmu. Plan Grada Zagreba je da se sportski centri lociraju na Velesajmu i ideja je da to bude veliki sportski park.

Svečanost za 50. obljetnicu

Početak djelovanja u smjeru preuređenja jednog od paviljona u nacionalni te-kvon-do centar trebao bi se dogoditi neposredno nakon svečanosti obilježavanja 50 godina postojanja ovog sporta u Hrvatskoj.

- Sve će započeti otkrivanjem spomen ploče na mjestu gdje je 28. svibnja 1968. Park Sun Jae napravio prvi javni prikaz te-kvon-doa. Tijekom tog dana trebali bismo potpisati memorandum o razumijevanju s kojim bi izregulirali osnivanje Nacionalnog te-kvon-do centra. Dva dana kasnije održat će se gala večera na kojoj ćemo prikazati dokumentarni film o 50 godina te-kvon-doa a i dodijelit ćemo zlatnu medalju časti petero najboljih sportaša svih vremena te trojici najboljih trenera u tih pet desetljeća, a kako smo utvrdili i sustav bodovanja tu ćemo listu dopunjavati svakih 10 godina. Dodijelit ćemo i posmrtna priznanja obiteljima Mađarević, Mijačika i Pečko, ali i ljudima kao što su Petar Mijić i Božidar Podhraški, čovjek koji je prvi poslao pismo Park Sun Jaeu i koji ima sačuvanu kopiju.

Koliko bi na taj nacionalni centar trebalo čekati?

- Mi bismo to htjeli uređivati sami i onda bi to išlo puno brže i moglo bi biti gotovo unutar godine i pol. Ako je grad u pitanju, onda to ide puno sporije, jer oni moraju ići u proces javne nabave na koji su moguće i žalbe.