Dok smo ga gledali na zagrijavanju, došla su sjećanja. Kao da smo ga opet vidjeli na travnjaku. Nije to bio Aljoša Asanović, već njegov sin Antonio (19), koji je na provjeri u Varaždinu. "Mali Aljoša" – frapantna je sličnost u svakome pogledu, Antonio je samo nešto viši. Odigrao je dvije utakmice u Turskoj na pripremama Varaždinaca. U dvoboju protiv Metalurga iz Zaporožja dobio je samo sedam minuta. Bio je nestrpljiv, toliko željan igre da je u jednom trenutku dok se zagrijavao priupitao pomoćnog suca koliko ima do kraja. Poput tate, nije od velikih riječi.
– Sve ide dobro. Malo sam smršavio, umoran sam, ali to je moj posao.
Iza njega je teška godina s dugom stankom.
– Operirao sam križne ligamente, godinu dana sam pauzirao. Radio sam s Dujom Poljakom iz Hajduka, spremao se za povratak.
Kakav je dojam?
– Mogu igrati prvoligaški nogomet – rekao je Antonio, kojemu je najdraža pozicija zadnjeg veznog.
U Turskoj je nekoliko dana bio i tata Aljoša. Posjetio je sina. Što je rekao?
– Drži se, bit će sve u redu – prenio je tatin savjet.
Varaždinov trener Toplak neće zadržati Antonija.
– Vidi se da mu nedostaje utakmica, ovo mu je prva seniorska sezona. Ima tehničko znanje, ima finu loptu, udarac. Ali motorika mu je problem, čini se da je prebrzo narastao. Kod nas će teško doći do minutaže, njemu je najvažnije igrati. Bez veze ga je uzimati kada znaš unaprijed da neće imati minutažu. On mora igrati.
No, vidio je u njemu neke asanovićevske nogometne elemente.
– Ima Aljošinu dugu loptu, odličan udarac. Kada igramo na kratkom terenu, odlično funkcionira, ali na cijelom terenu vidi se da nema utakmica.