Engleski nogomet sve je manje – engleski. Danas je svaki treći od 92 profesionalna nogometna kluba koji se natječu u rangu od Premier lige do League Two (četvrtog po kvaliteti natjecanja) u vlasništvu stranaca! Ta brojka još je izraženija uzmu li se u obzir top dvije lige engleskog nogometa, Premiership i Championship, u kojima gotovo 60 posto klubova, odnosno njih čak 26, za vlasnike imaju one koje nisu državljani Velike Britanije.
Za usporedbu, Britanci su zadržali vlasništvo svega 18 klubova u dva najviša ranga. Tako je u Premiershipu danas samo pet klubova u kojima su vlasnici Englezi – Crystal Palace, Stoke, Tottenham, Burnley i Middlesbrough.
Taj trend ulaska stranog kapitala u engleski nogomet će se, procjenjuju stručnjaci, samo nastaviti.
– S obzirom na Brexit i pad vrijednosti funte, engleske nogometne klubove danas je još lakše kupiti nego li prije samo nekoliko mjeseci – tvrdi Simon Chadwick, profesor na Sveučilištu u Salfordu.
Najbogatija nogometna liga na svijetu pravi je mamac za milijardere. Isprva je biti vlasnikom kluba u Premiershipu bilo stvar prestiža među onima koji viškom novca žele kupiti status u društvu, no vrlo brzo je nekoć engleski nacionalni ponos od zabave za narodne mase postao čisti biznis.
Sve je počelo 1997. kada je Egipćanin Mohamed Al Fayed, tada vlasnik robne kuće Harrods, kupio trećeligaša Fulham. Klub je platio svega šest milijuna funti, a 16 godina poslije prodao ga Pakistancu Shahidu Khanu za 200 milijuna! Prava revolucija, međutim, tek je uslijedila. Prvo s Romanom Abramovičem i njegovom kupnjom tada kvalitetom i rezultatima skromnog, a istovremeno prezaduženog Chelseaja 2003. nakon čega je osnažena ruskim milijardama (a u ovih je 13 godina u klub upumpao 2 milijarde eura samo svoga novca) momčad sa Stamford Bridgea postala jedna od najmoćnijih u Europi.
Ne vole obitelj Glazer
Potom je obitelj Glazer, ne obazirući se na želje navijača, preuzela Manchester United, nastavilo se s Mansourom bin Zayedom koji tek ne žali novca u stvaranju velikog Manchester Cityja, dok je Stan Kroenke nakon četiri godine pregovaranja uspio preuzeti kontrolni paket Arsenala... Mnoga od tih preuzimanja nisu prošla glatko i uz odobravanje navijača.
– Pojava vlasnika koji će upumpavati velike svote novca u klubove u suprotnosti je s našim nogometnim naslijeđem – tvrdi novinar Guardiana David Conn čiju “romantičnu” viziju igre ne dijele i čelni ljudi nogometne lige.
– Ako Englezi ulažu u poslove diljem svijeta, onda stranci mogu ulagati u biznis u Engleskoj. Premier League i dalje je u osnovi engleska liga, nema podjele na engleskog i stranog vlasnika, nego je jedino važno da je vlasnik dobar – odgovorio je prvi čovjek Premiershipa Richard Scudamore s čijim je dolaskom na čelo lige 1999. počela navala bogataša.
U ligi u kojoj će svaka od 20 momčadi iduće sezone zaraditi između 100 i 175 milijuna eura zahvaljujući unosnom ugovoru o TV pravima, motiv za kupnju klubova je očit. Kupnja nogometnog kluba više nije kupovina “igračke” za dokone milijardere, već je postala odličan poslovni potez i promišljena investicija koja bi se mogla vratiti već za sezonu-dvije.
Novo tržište u Kini
Istovremeno, procjenjuje se kako će zarada od prodaje TV prava na prijenose utakmica izvan Velike Britanije ligi u iduće tri godine priskrbiti dodatnih tri milijarde funti. Dio i tog kolača će klubovi među sobom podijeliti, a pritom računaju i na ekstra profit.
Istodobno se otvara novo veliko tržište – Kina. Kineska nacionalna televizija počela je prenositi utakmice Premiershipa, a s povećanjem interesa u najmnogoljudnijoj zemlji očekuje se i povećan interes kineskih investitora. Tekst pročitajte u tjedniku Max!