Nakon treće pobjede u Svjetskom kupu Nikola Bralić, trener veslačke braće Sinković, bio je zadovoljan i zbog pobjeda u Beogradu, Poznanju i Luzernu i zbog osjećaja da su momci i u staroj disciplini (dvojac na pariće) opet oni stari.
– Vratili smo se tamo gdje smo bili. Konkurencija je dosta oštra, osjetili smo sve osim Francuza. Stiskali su nas Španjolci, Australci, Nizozemci, Englezi i Poljaci, koji su otišli u četverac na pariće jer su vidjeli da protiv nas nemaju izgleda. No sve su to bile bitke. Eto, u Luzernu smo pobijedili za pola dužine čamca, a tako možeš i izgubiti. Bilo je nekoliko savršenih utrka, ali i utrka s manama, to smo snimili i sada ćemo to "peglati" s tehničke i kondicijske strane.
Martin je bio samokritičan
Nakon pobjede u Luzernu Martin je kazao da nije zadovoljan, na što Bralić kaže:
– Očito on to nije osjetio kako bi trebalo, no dobro je da zna da mora poraditi na sebi. Kada uđu u maksimalno opterećenje, ne legne im uvijek. U polufinalu je to leglo, no to je bilo za nijansu mekše nego u finalu. Kada su maksimalna opterećenja, pojavljuju se manji problemi u tehničkom smislu. Malo se skrate, ukrute, malo grublje hvataju zaveslaj.
Dakle, snage nisu odmjerili jedino još s olimpijskim pobjednicima Francuzima.
– To je jak dvojac koji se lani borio za primat s Nizozemcima, no njih smo dobili. Francuzi su krenuli u sezonu kroz skifove, no na posljednjoj regati nisu se proslavili. Vjerojatno im sada za EP slijedi preslagivanje.
Kakav je ovoljetni program za dalje za trenera Bralića i njegove trofejne štićenike?
– Nakon dva dana odmora idemo na pripreme na Peruću. Bit ćemo ondje dva tjedna i onda se vraćamo u Zagreb 1. kolovoza, da napravimo specifične pripreme za Europsko prvenstvo koje je 10. i 11. kolovoza. Nakon toga se 18. kolovoza vraćamo na Peruću i nastavljamo s pripremama za Svjetsko prvenstvo.
A tada bi im najveći konkurenti možda mogli biti upravo ovi Australci ispred kojih su pobijedili u Luzernu.
– Oni se sada na pet tjedana vraćaju kući, a nakon Prvenstva Europe vraćaju se u Europu, u svoju bazu u Vareseu, u kojem imaju sjajne uvjete.
Odlične uvjete, na akumulacijskom jezeru Perući, ali samo vodene, imaju i braća Sinković. No oni logistički baš i nisu idealni.
– Lani smo mogli čamac držati u hangaru. S obzirom na to da su djelatnici HEP-a, a to je njihov hangar, stavili neke strojeve i rezervne dijelove, sada tamo možemo staviti tek pokoje veslo, nešto alata. Čamac moramo držati izvan hangara i ako se dogodi tuča, možemo se s njim pozdraviti.
Smještaj je, kao i obično, u sinjskom hotelu Alkar.
– Sva sreća da smo smještaj rezervirali još lani pa s tim nemamo problema.
Ono što je nepromjenjivo jest Valentov i Martinov radni elan.
– To je uvijek zadivljujuće isto, i nakon 15 godina bavljenja vrhunskim veslanjem dečki na treningu rasturaju. No njih druge stvari pomalo ometaju, a to su privatni život te sponzorske i medijske obveze. Da svatko od spomenutih uzme ponešto od njih, to ih sprečava da se dobro odmore. Dakle, nisu problem treninzi, na kojima su maksimalno angažirani, nego vrijeme odmora između treninga. Obojica su obiteljski ljudi i u tom dijelu zacijelo imaju određenih obveza.
Sljedeći cilj je zlato na Prvenstvu Europe u Münchenu.
– Mi uvijek radimo za vrh i tako će biti sve dok ne krene nizbrdica. Za sada je ne vidimo.
Dopust od samo tri dana
Baš kao nakon svakog Luzerna, zlatna braća dobila su tri dana slobodno, za koje Martin kaže:
– Dobro dođe mali predah od ritma treninga, ali i da se odrade neke obveze. Nije da u slobodnim danima spavam dulje, no lakše je čim ne moramo na trening. Evo, ja sam jutros već bio na sistematskom, volim otići jednom godišnje pored ona dva obvezna sportska pregleda.
Kako mlađi brat Sinković vidi ovoljetnu konkurenciju?
– Na EP-u očekujemo Španjolce, Nizozemce, Litavce, Engleze, a možda se pojave i olimpijski pobjednici Francuzi, koji kao da više razmišljaju o Olimpijskim igrama 2024. nego o ovoj sezoni. Ne bih se čudio da nam oni ove godine i ne budu najveća konkurencija – kazao je Martin.
Video - Martin i Valent Sinković nakon osvojenog odličja na Svjetskom kupu
Takvi se rađaju jednom u sto godina...Živjela nam braća Sinković...