Prvo ime u Dinamovoj pobjedi (4:1) nad Orijentom u Hrvatskom kupu bio je Deni Jurić, 24-godišnji napadač koji se ljetos iz Šibenika preselio u Maksimir. Na Krimeji je prvo natjerao domaćeg igrača na pogrešku i poslao loptu Čopu, koji je mirno zabio gol. Potom je Jurić i sam zabio, prvo je pred vratima spustio loptu, a onda ju je, leđima okrenut, petom poslao u sami kut, da bi na kraju lucidnu dubinsku loptu poslao za Menala koji je pogodio za konačnih 4:1.
Iza Jurića je prilično burna godina, ali gotovo da mu je takav cijeli nogometni put, koji je u svakom slučaju bio vrlo neobičan.
Rođen je u Australiji, u dijelu Sydneya Kogarahu. Nogomet je počeo igrati s tri-četiri godine, a za to su “krivi” njegov otac i brat Toni. Neprestano su nabijali loptu u parku, a onda su ga s četiri godine roditelji upisali u klub. Trenirao je s djecom koja su bila godinu-dvije starija od njega. Njegov je otac također igrao nogomet, pa je znao prepoznati Denijev i Tonijev nogometni talent. Počeo je igrati u lokalnom klubu Ramsgate Rams, a kasnije je prešao u hrvatski klub u Sydneyu, Hurstville Zagreb.
Procvao u Rudešu
Kada se obitelj preselila u Hrvatsku, Deni je igrao u mlađim kategorijama Sesveta i Prigorja, a 2016. otišao je u Hajduk, gdje je za drugu momčad odigrao sedam utakmica pa otišao na posudbu u Solin (25 utakmica). Nakon toga je sreću potražio u Sloveniji, za Triglav iz Kranja nastupio je osam puta, a njegov pravi uzlet počeo je kad se iz Slovenije vratio u Hrvatsku. Procvao je u drugoligašu Rudešu, u polusezoni bio je prvi strijelac lige, na kraju je odigrao 17 utakmica te postigao 10 pogodaka i četiri puta asistirao za gol. Potom se preselio u Šibenik, za koji je odigrao 37 utakmica i 11 puta zatresao mrežu te triput asistirao.
U Šibeniku ga je trenirao Krunoslav Rendulić, današnji trener Gorice, koji za Jurića ima samo riječi hvale:
– Denija nisam znao prije nego što je došao, ali je vrlo brzo pokazao da je jako kvalitetan igrač – kaže Rendulić, koji je istaknuo i najveće kvalitete današnjeg Dinamova napadača.
– Najveća kvaliteta mu je to što je veliki radnik, jako puno radi za momčad. Možda mu treba malo više mirnoće u završnici, uvijek pokušava pucati, odapeti, a nekad treba i zapeti, gađati. Imao je takvu situaciju u Dinamu u derbiju s Osijekom, išao je odmah pucati. No, riječ je i o fizički moćnom igraču, k tome i vrlo brzom. Odličan je za igranje presinga i dobar u skok-igri.
Dobre igre u Šibeniku na kraju su ga i dovele u Dinamo, uz dosta neobičan tijek. Naime, već je gotovo sve bilo dogovoreno u transferu, a onda je odjednom zapelo. Čak su nam u Dinamu u tom trenutku rekli da Jurić više nije opcija za njih, ali onda se sve ponovno pokrenulo i Jurić je potpisao za plave. Ali je ostao na posudbi u Šibeniku, no nakon prva četiri kola i nakon što je već odigrao tri utakmice za klub sa Šubićevca, Dinamo ga je odlučio vratiti s posudbe jer je prodao Marija Gavranovića.
Dosađuje stoperima
Rendulić je spomenuo tu neiskorištenu priliku u Osijeku, no u toj je utakmici Jurić i asistirao, a Dinamo je pobijedio u tom velikom i važnom derbiju. Sad je protiv Orijenta sjajno nastavio, mogao bi biti prva opcija za Dinamova centarfora.
– Mogu reći da je Dinamo dobro trgovao, nazabijat će se Jurić golova u Dinamu i bit će jako koristan plavima. “Dosadan” je igrač, ali u pozitivnom smislu, stalno “dosađuje” suparničkim stoperima i ne prestaje ih napadati – zaključio je Rendulić.
Taj 188 centimetara visok napadač doista bi mogao biti rješenje jer plavi nemaju takvu vrstu napadača. Ako se Petkoviću zamjerilo što premalo puca, kod Jurića to nije slučaj.
Juriću su uzori stariji brat Toni (30), koji se vratio u Australiju i igra za Macarthur, a prije je bio u Trnju, Sesvetama, Lokomotivi, Interu, Western Sydneyu, Adelaideu, nizozemskoj Rodi i sofijskom CSKA, a od svjetskih igrača Zlatan Ibrahimović.
Zanimljivo je da je navijač njemačkog Schalkea 04, dok svi drugi sanjaju Real ili Barcelonu, njegov je san bio igrati za Schalke, iako je to postalo upitno jer je Schalke sada drugoligaš. Jurić je igrao za hrvatsku U-19 reprezentaciju, jednu utakmicu za U-23 reprezentaciju Australije, a čak je postojala i mogućnost da s Australijom ode na Olimpijske igre u Tokio, no to se nije ostvarilo.