Skromnost, poniznost i rad, tri su vrijednosti koje je Goran Tomić (41) često isticao kao profesionalne i životne postulate. Kako drugačije opisati osobu o kojoj će vam svatko tko je s njim bio i u najbanalnijoj komunikaciji kazati da je riječ o iznimno kvalitetnoj osobi. Na dogovoreni intervju stigao je pola sata ranije. Prisjetio se kadetskog i juniorskog staža kada smo se nerijetko susretali u utakmicama sinjskog Junaka i Hajduka.
Danas je Gogo, ako Dinamo i Nenada Bjelicu svrstamo u posebnu kategoriju, prvo trenersko ime u HNL-u. Osjeća li se tako?
– Ne osjećam se kao prvo trenersko ime u Hrvatskoj. Dobro igramo i ne bih dalje od te konstatacije. Pričekajmo kraj sezone pa ćemo vidjeti. Dalek je put pred nama – počeo je Tomić.
Prenegativno gledamo na sve
Kada je preuzimao Lokomotivu, nije mogao predvidjeti da će ta priča biti tako uspješna.
– Nakon što sam se vratio iz Kine, odmah su sa mnom kontaktirali iz Lokomotive i ta priča mi se učinila zanimljivom. Sviđa mi se koncept u kojem žele promovirati dosta mladih igrača. Trebala mi je takva stabilna momčad da se potvrdim u Hrvatskoj. To je jedan od glavnih razloga zašto sam prihvatio Lokomotivu.
Što je glavni forte vaše momčadi?
– Više komponenti. Kompozicija momčadi, odnos u klubu, uprava, na čelu s Božidarom Šikićem, ima potpuno povjerenje u to što radimo. Dali su mi mir, imam kvalitetnu momčad i na meni je da pokušam ostvariti rezultat. Nosi nas zajedništvo, to je preduvjet za sve.
Lokomotiva je s Tomićem na čelu u godinu dana pobijedila sve momčadi u ligi. Pothvat kakvim se rijetki mogu pohvaliti. Koja je pobjeda najdraža?
– Sigurno ona prva u Maksimiru kada smo dobili Dinamo 4:1. Najdraža zato što se to godinama nije dogodilo. Bila je to moja prva utakmica protiv Dinama. Svi su onda govorili da smo pobijedili ne znam na koji način i da se to nikada više neće dogoditi. Onda je uslijedila druga, u kojoj smo opet slavili. To su dvije najveće pobjede u mojoj karijeri.
Smetaju li vam predrasude u našem društvu?
– Naravno da mi smetaju, ali ne razmišljam o njima. Nitko ne zna što je zaista iza neke priče, već ocjenjuju površno. Nitko ne zna kakvi smo mi ljudi u suštini. Smeta mi što se sve gleda iz negativne perspektive.
U kratkom roku Lokomotiva je afirmirala nekolicinu mladih igrača. Trenutačno se najviše govori o Myrtu Uzuniju...
– On je došao na preporuku Besnika Prenge. Iako je imao drugih ponuda, Prenga ga je nagovorio da dođe u Lokomotivu. Napravili smo sjajan posao. Albansko nam je tržište zanimljivo jer ima kvalitetnih igrača.
Luka Ivanušec (19) također je jedan od projekata kluba.
– Riječ je o mladom igraču sjajnih mogućnosti. Najvažnije je što ima prostora za napredak. Posebice u završnici u kojoj mora zabijati više i raditi razliku u zadnjoj trećini. Siguran sam da je potencijal za reprezentaciju.
Koliko mu je, nakon višegodišnjeg boravka u Kini, teško živjeti i raditi u hrvatskim uvjetima?
– Deset sam godina kao igrač proveo u inozemstvu, vratio se u Hrvatsku, a onda opet otišao na petogodišnji rad u Kinu. Možda još nisam doživio hrvatsku stvarnost na takav način. No, koncentriran sam isključivo na nogomet. Radim u odlično uređenom klubu, to mi je najvažnije.
Koje je mijene uočio u hrvatskom nogometu?
– Hrvatska liga napreduje i raste. Ima tu dosta mladih kvalitetnih igrača koji će tek napraviti prave inozemne transfere. Prije sezone išli smo u Belgiju, gdje smo igrali s Lokerenom i Oostendeom. Tu sam se uvjerio da imamo i te kako konkurentne igrače u odnosu na njihovu razinu. Dobro je što sada većina prvoligaša ima nove travnjake. Jedini su nam problem stadioni. Da imamo razvijenu infrastrukturu kao u Belgiji ili Austriji, dojam o našem nogometu bio bi još bolji.
Rastu li naši talenti zbog kvalitetnog rada u klubovima ili isključivo zbog talenta?
– Naša trenerska struka često je bila podcjenjivana. Imamo odlične trenere i to je primarni razlog zbog kojeg imamo odlične igrače. Potvrđuje to i činjenica da imamo jako puno mladih trenera koji rade na europskoj razini. Prije nekoliko godina to je bilo nezamislivo. Pa mi sada imamo trenere i u Seriji A, naš trener vodi prvaka Belgije u Ligi prvaka, imali smo trenera u Engleskoj, Tudor je bio u najboljem turskom klubu... Naravno, sve je povezano s našim podnebljem, koje će uvijek biti izvor talenata.
Pa i u ligaškom nogometu dolazi val novih mladih trenera.
– Ne bih nikoga posebno isticao. Svatko od njih ima nešto svoje. Neki su dečki tu dulje vrijeme, neki su tek došli. Dinamo radi odličan posao na europskoj razini. Ma nema zime za našu struku. Najvažnije je stvoriti klimu u kojoj će predsjednici ili vlasnici klubova dati pravu priliku svim tim dečkima koji jako dobro znaju svoj posao. Moraju stati iza njih, čak i kad dođu lošiji rezultati. U sportu je to normalna pojava.
Je li moguć scenarij po kojem bi se Lokomotiva borila za naslov prvaka do zadnjeg kola?
– Prerano je za takve procjene. Moramo biti ponizni i skromni. Nikako pompozno najavljivati nekakve stvari. Nije to u mom vrijednosnom sustavu. To pokušavam naglasiti i u razgovorima s igračima. Sve je u životu moguće i ne treba unaprijed odustajati i od onih najvećih ciljeva, koji se ponekad čine i nemogućima.
Za koji je klub iz igračkih dana posebno vezan?
– Šibenik, bez dvojbe. Rodio sam se desetak metara od stadiona na Šubićevcu, gdje sam proveo cijelo djetinjstvo. Taj mi je klub u srcu i želim da se napokon vrati u prvu ligu.
Hajduk ili Dinamo?
– Jednako cijenim i jedne i druge. Na isti način i Osijek i Rijeku i sve ostale klubove.
Tko su njegovi nogometni prijatelji?
– Imam ih puno jer sam cijeli život u nogometu. Ali to je sigurno Stjepan Tomas, Mario Cvitanović... Svi moji iz Šibenika.
Kako se priprema za utakmice?
– Za svakog protivnika na poseban način. Ove sam sezone prakticirao možda neke neuobičajene stvari. Napadali smo u jednom, a branili se u drugom sustavu. Lani smo igrali s dva centralna napadača, što također nije uobičajeno kod nas. U Istri sam igrao 3-5-2, što opet nitko nije igrao. U Koprivnici smo prvi put igrali u 3-3-1-3. Volim biti drugačiji u tom smislu.
Tko su mu trenerski uzori?
– Trenutačno je to Maurizio Sarri. U počecima sam pratio Francesca Guidolina, pa sam imao fazu u kojoj sam proučavao Antonija Contea...
Talijanska je škola model kojem teži?
– Tako je, volim trenere koji imaju jasnu viziju igre. Nemam stalni uzor, nastojim pratiti trendove u modernom nogometu.
U ulozi stručnog komentatora, Tomić prati trendove u Ligi prvaka.
– Komentiranje mi je zanimljivo. To je drugačiji posao i drugačija vrsta pripreme. No, ne zanima me taj posao u budućnosti. U Ligi prvaka puno se toga može vidjeti i pokupiti. Važno je biti u trendu i pratiti nogometne inovatore poput Pepa Guardiole ili Sarrija.
Kako bi reagirao da, primjerice, dobije poziv Zlatka Dalića u reprezentaciju? Najprije se nasmijao...
– Kome ne bi bilo drago. No, sada sam koncentriran na samostalnu karijeru i tu se želim razvijati.
Što radi kada se ne bavi nogometom?
– Treniram, vozim bicikl... U društvu sam prijatelja, odem u kino, učim jezike...
Tomić dobro govori talijanski, njemački i engleski. Kaže kako razumije španjolski, borio se s kineskim...
– Mogu ponešto razumjeti. Žao mi je što taj jezik nisam naučio, ali stvarno je težak. Treba vremena, valjda ću ga pronaći...
U Kinu je Tomić otišao 2013. godine.
– Kada sam bio u Šibeniku, dobio sam poziv za razgovor o preuzimanju jednog kluba u Kini. Sjeo sam u zrakoplov za Peking, brzo sve dogovorio i ostao pet godina. Promijenio sam četiri kluba, u tri sam bio glavni trener.
U četvrtom je bio pomoćnik bivšem engleskom izborniku Svenu-Göranu Erikssonu, svjetskom stručnjaku koji je, među ostalim, vodio i klubove velikane poput Rome, Fiorentine, Sampdorije, Lazija, Manchester Cityja... Kako je došlo do kontakta s Erikssonom?
– U četiri godine imao sam dosta velikih uspjeha, u tom je trenutku Eriksson bio trener Šangaja u prvoj kineskoj ligi. U jednom je trenutku smijenio cijeli stožer. Potom je dobio ponudu iz Shenzena, sadašnjeg kluba Francka Ohandze. On se po Kini i Hrvatskoj raspitivao o meni i nazvao me. To je razlog zbog kojeg sam svojedobno napustio Istru. Za mene je to bilo veliko priznanje. Mogao je odabrati bilo kojeg pomoćnika iz cijelog svijeta.
Još je u kontaktu s njim?
– Naravno, trebao je preuzeti reprezentaciju Kameruna, no nešto se zakompliciralo. Još želi raditi. On je sjajna osoba.
Hoće li ga dovesti u Hrvatsku?
– Nastojat ću. Već je bio tu jer ima dosta prijatelja u Hrvatskoj. Sjajno bi ga bilo dovesti na neku moju utakmicu. Da smo ušli u finale kupa, pozvao bih ga, no izgubili smo od Hajduka u polufinalu.
Što bi Goran Tomić radio da nije nogometni trener?
– Razmišljao sam o tome kada sam završio karijeru zbog ozljede. U Šibeniku sam upisao Turistički menadžment, završio sam trogodišnje obrazovanje. U te tri godine, učeći o ekonomiji i statistici, shvatio sam da se mogu baviti samo nogometom.
Hoće li ostati u Lokomotivi?
– Volio bih tu ostaviti trag. Volio bih ostati što dulje i napraviti lijepu priču. Bit će vremena za transfere.
Možda opet prema Kini?
– Kina mi je uvijek otvorena, no volio bih se potvrditi u Hrvatskoj i raditi negdje u Europi. Sada mi je ovdje dobro, ne plašim se. Iz svakog pada i poraza pokušavam nešto naučiti. Važno mi je napredovati.
Lagano je ispijao kavicu u predvorju zagrebačkog hotela Admiral. Jasno je da vam Tomić, samozatajnog karaktera, neće govoriti u kategorijama za senzacionalističke naslovnice.
– Uvijek sam se u životu sam probijao i zaista išao težim putem, izvan fokusa javnosti i medija, bez obitelji. U tom sam se razdoblju formirao kao trener, ali i kao osoba. Meni je najvažniji mir, to mi najviše odgovara.
>> Pogledajte red navijača za ulaznice za utakmicu Dinamo - Spartak
Ako izuzmemo 'veliku cetvorku', nije mi jasno kako ostatak prve lige prezivljava. Sa 200-300 gledatelja ni troskovi se ne mogu pokriti . Tko te klubove financira i na koji nacin ?