Uoči nastupa na prvoj regati Svjetskog kupa idućeg vikenda u Beogradu Nikola Bralić (66), trener braće Sinković, jako je zadovoljan kako su protekle pripreme za novu sezonu i što je u njima učinjeno.
– U posljednje 3-4 godine ovo je prvi put da nismo imali problema s ozljedama. Zapravo, Valent je propustio dva tjedna treninga, zbog ozljede rebra, ali to je više bila mjera opreza. No, po našim testovima, po brzini, ritmu, tehnici, sve to za ovo razdoblje godine izgleda jako dobro. U povoljnim uvjetima mogli bismo voziti šest minuta i 20 sekundi.
Raduje Bralića i što je prva utrka upravo u susjedstvu.
Već sad brži nego lani na SP-u
– Tamo se osjećamo kao da smo u Hrvatskoj jer se jednako jede i živi, a nema ni vremenske razlike. Uostalom, dok se SFRJ nije raspala, to je bio domaći teren.
Premda mu je dvojac na pariće draža disciplina, i Bralić poput svojih štićenika drži da sada više ne bi imalo smisla vraćati se u staru, inače, vrlo trofejnu disciplinu.
– Dvojac na pariće zasad mi je draži jer smo dvostruki svjetski prvaci, vlasnici svjetskog rekorda, a olimpijski pobjednici postali smo neporaženi. Kao takvi mogli smo još koju godinu brati zlatne plodove rada, no ovo je veći izazov i bilo bi glupo sada se vraćati. Mi zapravo sada moramo pokušati napraviti sve ono što smo postigli i u dvojcu na pariće, biti svjetski prvaci i olimpijski pobjednici, dokazati da smo najbolja posada na svijetu. Kad bismo u tome uspjeli, bor bi bio okićen do kraja.
A Nikola, Martin i Valent to žele dokazati u tehnički zahtjevnijoj disciplini od one kojom su dominirali.
– U dvojcu bez kormilara veći je problem usklađivanja jer svaki od njih dvojice drži samo jednu stranu čamca i minimalna odstupanja u zaveslavanju osjete se prije nego u veslanju s po dva vesla. Kada u skul veslanju jedan crkne, drugi još uvijek može vući čamac, a ako jedan crkne, onda crkne i čamac. Osim toga, ne postoji posada s olimpijskim i svjetskim zlatom u obje discipline i to je i trenerski izazov. Ako smo za samo četiri mjeseca rada mogli dogurati do svjetskog srebra, odnosno samo tri desetinke do zlata, onda i u ovoj disciplini možemo jako puno. Uostalom, već sada brži smo nego uoči lanjskog SP-a, a tek je početak sezone.
Uživat ćemo nakon Tokija
Nikola Bralić zadovoljan je logistikom koju od HVS-a i HOO-a imaju on i braća Sinković, ali nije sa stanjem jarunske staze.
– Treniramo u uvjetima u kojima smo postali to što jesmo pa vjerujem da možemo to i obraniti. Jest da bi se uz još bolje uvjete i mi osjećali lagodnije, no pitanje je bi li bili i bolji jer luksuz često potiče lijenost. Ono što mene brine jest stanje na Jarunu. Još koji dan moći ćemo trenirati, a onda će u jarunskom jezeru već biti toliko lopoča da ćemo morati trenirati izvan Zagreba.
Dogovor između braće Sinković i njihova trenera jest da će se obje strane maksimalno posvetiti svetom cilju – zlatnoj medalji u Tokiju.
– Dogovor je da ćemo zajednički sve učiniti da osvojimo jedno ili dva svjetska zlata te olimpijsko zlato i, ako u tome uspijemo, bit će to sportsko čudo. Nije nimalo lako ostati usredotočen, zdrav i motiviran tolike godine, no za sada sve štima. Ako to realiziramo, onda bismo mogli uživati u plodovima našeg rada. Martin i Valent oženjeni su i možda će tada imati drukčije prioritete.
Tako zbori Nikola Bralić, jedan od najboljih veslačkih trenera u svijetu, čovjek koji u svojem sportu predstavlja isto što i Ante Kostelić u skijanju. Sveti trenerski gral iz zemlje iz koje se takva pojava nije očekivala. I zbog toga treba pohvaliti potez Grada Zagreba koji je, premda po godinama te uvjete ima, odbio umiroviti trenera de luxe kategorije.