Grad na Dravi je danas u posebnom ambijentu, a kako i ne bi bio. Uz 75. rođendan kluba te jubilarnu, 1000. utakmicu Osijeka u Prvoj HNL povod ne može biti veći - domaća utakmica s prvakom Dinamom za potencijalni dolazak na prvo mjesto na ljestvici. Dodatni štih toj osječkoj priči daje činjenica da su obojica trenera - i Osijekov trener Nenad Bjelica (50) i Dinamov Željko Kopić (44) - odrasla na Sjenjaku, osječkom kvartu tik do stadiona Gradski vrt na kojem će se suočiti.
- Neki dan bio je i 22. 2. 2022., čudno se tu nešto događa, ali jako mi je zanimljivo čuti da se sve to pogodilo, pogotovo ovo za Sjenjak kad se tako spomene. Rođendan i utakmica, još uz ove transfere, sve to zajedno stvorilo je u gradu malu euforiju i traži se karta više, a to se rijetko kad ovdje događa. Napokon se osjeća mogućnost osvajanja nečega i lijepo je da su ljudi u zanosu, ipak se nogomet igra zbog te strasti, euforije i lijepog osjećaja. Što se tiče Sjenjaka, to je lijepa četvrt u gradu koja nema baš previše stanovnika i zbog toga je još zanimljivije što su obojica trenera čije momčadi igraju u velikom derbiju upravo iz toga kvarta, ali sigurno je neki utjecaj imalo to što je Sjenjak jako blizu stadiona - kaže bivši nogometaš, Osječanin Goran Ljubojević (38) koji je u HNL karijeri nastupao i za Osijek i za Dinamo, ukupno odigravši 150 utakmica i postigavši 48 pogodaka, a kao igrač koji je počeo kao dijete Osijeka trenutačno uživa u uzletu bijelo-plavih.
Bjeličin životopis jači
Budući da je Osijek već sad stubu više nego što je ikad bio, Nenada Bjelicu se s razlogom smatra jednim od najboljih trenera u povijesti kluba. Iako trofeja još nema, Bjelica je podignuo klub, kao što je već u svojoj trenerskoj karijeri radio i s Lustenauom, Wolfsbergerom, Spezijom, bečkom Austrijom, Lechom iz Poznanja i Dinamom, gotovo svim klubovima koje je dosad vodio.
A treba se malo vratiti i u prošlost te spomenuti da je Bjelica jedini igrač Osijeka u povijesti koji je u Večernjakovu izboru izabran za nogometaša godine (2000.), te je jedan od najboljih nogometaša u povijesti toga kluba. Osim odličnih igara za Osijek, Bjelica je 91 put nastupio i u španjolskoj Primeri (Albacete, Betis) te 65 puta u njemačkoj Bundesligi (Kaiserslautern). Uz to što je već u HNL-u dokazao da može do naslova te uza sve ove poveznice s gradom i klubom, teško da za Osijek postoji bolji izbor od Nenada Bjelice.
- Bjelica kao trener ima jedan način u kojem, što se tiče obrambenog dijela, svaki igrač zna točno što mora raditi. Takve stilove trenera preferiram jer to pridonosi sigurnosti momčadi. Igrači su opušteniji jer prije utakmice nema napetosti i situacije “što ćemo ako se dogodi ovo?”, sve se zna i sve je jasno uoči susreta pa to igračima olakša posao i psihički i fizički. U Osijeku mu trenutačno od četiri faze nogometne igre; u posjedu, bez posjeda, pri uzimanju posjeda i pri gubljenju posjeda, nedostaje samo kvalitetnija faza u posjedu, ali i to ide nabolje te bi s novim pojačanjima i ta faza trebala biti sve bolja, dok su ostale tri na vrhunskoj razini - govori Ljubojević, bivši Bjeličin suigrač iz Osijeka.
Dok je Bjelica već sada upisan kao jedan od najboljih igrača i trenera u povijesti kluba, Kopić ni u igračkoj ni u trenerskoj karijeri nema nastup za Osijek u Prvoj HNL, a ni karijeru kao još jedan bivši vezni igrač Bjelica. U svojim mladim godinama morao je otići u izbjeglištvo u Austriju, ali nakon Domovinskog rata vratio se u Osijek i ondje počeo igrati u mlađim kategorijama. Kao talent je u tim mlađim kategorijama otišao iz Osijeka u Dinamo, a kasnije je išao po posudbama, na kojima je svoje jedine HNL minute odigrao u dresu Marsonije. Igrao je još i za Čakovec, Sydney te Hrvatski dragovoljac.
U Dragovoljcu je i počeo kao trener, a pozornost je privukao sjajnim vođenjem Lučkog i Slavena Belupa, s kojim je i došao do finala Hrvatskog kupa. Uslijedio je mandat u Hajduku, gdje ga se poštovalo unatoč manjku trofeja. U međuvremenu je vodio nogometnu školu Dinama, sve dok nije dobio priliku za seniorski mandat na klupi. Kopić je pod velikim pritiskom, nema nijedan trofej u karijeri, a sad je u situaciji i okruženju u kojima se osvajanje trofeja smatra normalnim, a neosvajanje totalnim neuspjehom.
- Nema se tu što drugo reći osim da je riječ o vrhunskom treneru. Nikad nisam s Kopićem surađivao, ali sam s mnogo strana čuo koliko kvalitetno vodi treninge i da je precizan i detaljan. Ako vas i Hajduk i Dinamo angažiraju u relativno kratkom vremenu, znači da sigurno imate visoku kvalitetu, a vidi se to i po pripremi za utakmice - kaže Ljubojević.
Treba staviti kamere!
S jedne strane, Bjeličin Osijek lovi prvi naslov u povijesti, a Kopićev Dinamo ih ima 15 u zadnjih 16 godina. S druge strane, Bjelica je došao do tri trofeja (plus dva niželigaška) u trenerskoj karijeri, a Kopić još čeka prvi, iako je dva puta u finalima Kupa bio blizu. Ljubojević ističe da je važna ta dinamika u kojoj oba trenera imaju jake motive.
- Uz vrhunske taktičke zamisli, treneri će takve motive pokušati prenijeti na igrače. Bili to individualni ili kolektivni motivi, jako je bitno što će prije utakmice treneri reći igračima, kako će ih motivirati, hoće li ih u startu smiriti ili odmah krenuti žustro. Volio bih da se u svlačionice postave kamere prije utakmice pa da to u nekom dokumentarcu na kraju sezone možemo vidjeti. Trebali bi gledatelji vidjeti takve stvari, jer koliko god je nogomet stvar taktike, kvalitete igrača ili klupskog kapitala koji to prati, u modernom je nogometu, rekao bih, ključan i taj psihološki efekt jer su i nogometaši samo ljudi. Ne možete ni zamisliti koliko je to igračima važno, pogotovo u ovakvim utakmicama. Motivacija može presuditi - ističe Ljubojević svoja iskustva iz igračke perspektive.
Kad smo već kod motiva, može li i ta neka nepisana “titula najboljeg trenera iz kvarta” u derbiju možda dodati dodatni motiv i vatru Bjelici i Kopiću na nekoj osobnoj razini, iako je riječ o vrsnim profesionalcima?
- Takve su motivacije oni ipak nadišli. Mislim da su za njih to dječje igre i da im je to zadnja stvar na pameti. Ali, naravno, ako im netko to spomene nakon što netko od njih pobijedi, sigurno će im biti drago - uz smijeh zaključio je Ljubojević.
Po čemu to belica ima jači životopis? Po zemlji "porijekla"?