Carlos Lalin, Realov stručnjak za prevenciju i oporavak, bio je zvijezda seminara Kondicijska priprema nogometaša. Za 500 nazočnih, među kojima je bilo tristotinjak nogometnih trenera, Lalin je održao strateško predavanje “Prevencija ozljeda kod nogometaša svjetske razine” s premalo konkretnih primjera.
No, u tome ga je sprečavala i zapovijed s “kraljevskih dvora” po kojoj nije smio spominjati ni ime kluba za koji radi ni ime ijednog igrača. Zato što je jedan liječnik pretjerao s otkrivanjem klupskog načina rada, nije se smjelo ni snimati njegove slajdove. Ipak, govorio je o tome kako su kondicijski treneri pod sve većim pritiskom trenera i čelnika klubova.
– U nogometnom biznisu odsustvo igrača s terena doživljava se kao gubitak novca pa se od vas traži da skratite razdoblje rehabilitacije. Kada sam radio u Deportivu, tamošnji trener bi mi nakon četiri tjedna dao još tjedan više za oporavak, dok je Mourinho tražio da igrača vratim, ako je moguće, za dva tjedna.
Za razliku od Lalina, Hajdukov trener Igor Tudor i kondicijski trener Boris Peyrek govorili su posve otvoreno. Tudoru je to bilo prvo predavanje u životu, no učinio ga je zanimljivim pričajući o razlikama u pristupu kondicijskom treningu velikih trenera Juventusa (Lippi, Ancelotti, Capello) koji su ga trenirali.
– Kod Lippija smo najviše jačali noge, kod Capella smo trčali distance od 1200 metara, a kod Ancelottija smo kondiciju najviše radili s loptom. A samo jedan trener u karijeri mi je rekao da smanjim tempo – prisjetio se Igor Tudor.
Kod Lippija jačali noge, kod Capella trčali a kod Tudora sanjali da če iza Dinama zaostati na kraju HNL-a manje od 10 bodova.