Hrvatska je iznenadila u Istanbulu i osvojila pretkvalifikacije za olimpijske kvalifikacije sljedećeg ljeta. Izabranici Josipa Sesara u finalu su nadjačali domaću reprezentaciju potpomognutu glasnim navijačima koji očito nisu bili faktor u psihi hrvatskih košarkaša.
Način na koji je Hrvatska odigrala prvih 20 minuta bio je nestvaran. Bilo je to najbolje hrvatsko poluvrijeme u posljednjih 20 godina protiv suparnika ovog ranga pa su naši na veliki odmor otišli sa "plus 19" (48:29) zahvaljujući ne samo tome što su pogodili deset trica (10 od 20) nego i zato što su dozvolili domaćinu samo jedan skok u napadu.
Uz sjajnog Šarića, nakon prvih deset minuta, imala je Hrvatska "plus 10". Na ulasku u drugu četvrtinu Šarić je zabio dvije trice a za poduplati prednost pobrinuo se Hezonja (na kraju 16 koševa, tri trice) pa su izabranici Josipa Sesara u 18. minuti imali "plus 20". U tim trenucima tehničku je dobio domaći izbornik Ergin Ataman pokušavajući napraviti pritisak na suce.
I tako su naši u nastavak susreta ušli s ogromnim kapitalom, no imala je Hrvatska protiv Turske u Istanbulu "plus 19" i 2001. godine, i to u 27. minuti, pa je izgubila i ta nam je slika, dok smo gledali drugo poluvrijeme, bila stalno pred očima. Jer, Turci su jurišnički narod i znali smo da će već početkom nastavka krenuti u svoj juriš.
A crne slutnje počele su nas još više proganjati gledajući treću četvrtinu u kojoj se raspucao turski bek šuter Furkan Korkmaz koji je u tih deset minuta zabio 18 koševa na račun čega su domaćini u 25. minuti stigli na samo "minus šest (57:51). No, u tim trenucima Šarić zabija tricu, a Smith krade loptu i zabija u kontri za sigurnu rezultatsku distancu (62:51).
A upravo je naturalizirani Amerikanac zapečatio sudbinu domaćina kada je u 34. minuti pogodio tricu za hrvatskih "plus 16" (76:60) što je već u sljedećem hrvatskom napadu tricom pečatirao Dario Drežnjak, jedan od onih igrača s klupe koji su dali veliki doprinos. Baš kao i razigrava Kapusta (šest asistencija) koji je igrao s ozlijeđenim ramenom i obnovio ozljedu.
Prednjačio je, kapetanski, Dario Šarić koji je upisao 22 koša i 11 skokova, i koji je zaustavio najboljeg turskog igrača Alperena Senguna (14 koševa, 4 skoka, 3 asista), takozvanog "malog Jokića", nakon čega je Šibenčanin kazao:
- Nije lako sa "plus 20" otići na još veću prednost, teško je to nekad iskontrolirati. Srećom, dobro smo im dogovorili kada su stigli na samo šest koševa zaostatka, tada smo zabili neke teške koševe. Za uspjeh moraš imati i malo sreće. Nije neki veliki uspjeh ali je ljeto za zapamtiti i nadam se da je ovo neka baza za novi početak, da se skupimo i sljedeće godine i da pokušamo osvojiti i taj olimpijski kvalifikacijski turnir.
A tome se raduje i Jaleen Smith, naš naturalizirani Amerikanac koji je i u ovoj utakmici imao značaja doprinos (14 koševa, četiri trice). On nam je ovako opisao tajnu sjajne finalne predstave svoje momčadi:
- Ja sam dojma da smo mi htjeli ovu pobjedu više nego Turci. Oni su talentirana momčad ali su ušli u susret nekako lijeno, očekujući valjda da će imati i sudački vjetar u leđa što se nije dogodilo.
A kako je bilo igrati protiv vrlo bučne turske publike?
- Kada su se oni u trećoj četvrtini počeli vraćati, mi se na terenu nismo mogli ni čuti, nismo uspijevali zvati napade od razine te buke. No, na vrijeme smo pogodili neke šuteve i utišali navijače.
Bravo. Čestitke.👍👍