U Dinamu nema stranca do Bosanca! Od Mirića, Džeme pa do Hajrovića

Veličanstveno je prekjučer izgledao pogled na semafor stadiona u Bruxellesu – Anderlect 0, Dinamo 2! U strijelce za Dinamo upisao se dvojac koji oduševljava ove sezone – Izet Hajrović i Amer Gojak.

Osim što su odlični igrači, zajedničko im je i to što su obojica iz Bosne. Hajrovićevi su prije selidbe u Švicarsku i Izetova rođenja živjeli u Sarajevu, dok je Amer Gojak živio u Sarajevu, i to do 2015. kada je potpisao za Dinamo. A značajnu rolu u ovogodišnjoj momčadi plavih ima i Emir Dilaver, još jedan Bošnjak.

>> Pogledajte što je Amer Gojak rekao nakon povratka iz Bruxellesa

Video: Vecernji list

Bude li sadašnja generacija Dinama izborila proljeće u Europi, zlatnim će se slovima upisati u povijesne knjige kao jedna od najvećih generacija u povijesti plavih. A zahvaljujući Hajroviću, Gojaku i Dilaveru, samo se potvrđuje izreka koja vrijedi za Dinamo: “Nema stranca do Bosanca.”

Jer, baš svaka velika Dinamova generacija imala je barem jednog vrhunskog nogometaša iz BiH.

Denijal Pirić (1964. – 1972.)

Rođen i odrastao u Živinicama, njegov talent prepoznat je s 19 godina kada je doveden u Dinamo. Tamo je postao dijelom povijesti kluba kada je kao dirigent sredine terena osvojio Kup velesajamskih gradova, a baš su njegovu mogućnost usporavanja tempa igre i čuvanja lopte kasnije isticali kao ključnu za očuvanje prednosti u uzvratnoj utakmici finala. Za Dinamo je nastupao osam sezona, pri čemu je prikupio 180 nastupa i 14 golova. Osim KVG-a, osvojio je s plavima i dva Kupa maršala Tita.

Faćo Dautbegović (1967. – 1973.)

Fahrudin Dautbegović jedan je od kultnih golmana u povijesti kluba. Za dolazak u Zagreb dobio je dvosobni stan na korištenje i pet milijuna dinara. Premda je imao ponudu od Željezničara na stolu, odlučio je otići u klub koji je smatrao većim i sebi bližim. Nastupio je čak 340 puta u šest sezona. Najveća vrlina bili su mu jedanaesterci, a u derbijima „Velike četvorke“ upisao je čak 18 obranjenih 11-eraca.

Džemal Mustedanagić (1974. – 1982.)

Džemal Mustedanagić rođen je u Bosanskom Novom, ali je Dinamo prepoznao talent mladog braniča te ga doveo kao juniora u Zagreb. Ostalo je povijest – Džemo je postao jedan od stupova briljantne generacije iz 1982., a velik pečat Dinamu dao je i kao trener u omladinskom pogonu, gdje su pod njegovim patronatom stasali Ćorluka, Kranjčar, Modrić, Eduardo, Drpić, Šokota...

Ismet Hadžić (1980. – 1986.)

Hadžić je u Dinamo stigao iz tuzlanske Slobode početkom 1980., a plavi je dres nosio sve do 1986. godine. Bio je jedan od ključnih igrača generacije koja je 1982. osvojila prvenstvo i godinu dana kasnije Kup maršala Tita. Za Dinamo je nastupio 145 puta.

Haris Škoro (1987.– 1988.)

Dres Dinama nosio tek jednu sezonu (1987./88.), no u klub je stigao iz Željezničara kao velika zvijezda lige. S 29 nastupa i 14 golova za Dinamo ipak je uspio steći kultni status kod navijača plavih.

Edin Mujčin (1996. – 2005.)

Mujčin je bio Dinamova desetka u jednoj od zlatnih era kluba iz Maksimira. “Deda“ je bio sinonim za španera, profinjenog veznjaka, a za Dinamo je nastupio 288 puta, uz 41 pogodak. Najpamtljivija utakmica mu je pobjeda 5:0 protiv Partizana, u kojoj nije postigao gol, no direktno je sudjelovao u njih četiri, uz tri asistencije.

Osim gore izdvojenih igrača, bilo je još mnogo dinamovaca koji su tijekom povijesti dokazivali izreku “Nema stranca do Bosanca”. Velik trag ostavili su i Miralem Ibrahimović (1987. – 1998.), Radmilo Mihajlović (1988./89.), Sead Halilović (1992. – 1994.), Nermin Šabić (1997. – 2001.)... Bilo ih je još mnogo, a Hajrović, Gojak, Dilaver i društvo samo su nastavili niz.