ZAGREB - Velimir Zajec Dinamova je legenda, bio je kapetan one šampionske generacije "82., koja je navijačima "plavih" osobito u srcu. Bio je Zeko u Dinamu član Izvršnog odbora i sportski direktor, bio je i trener. Bio je nedavno u jednom kratkom razdoblju i sportski direktor i direktor, danas je - direktor. Nije bio samo predsjednik kluba, premda je često i od predsjednika imao veći utjecaj u klubu.
Zajec je vješt trgovac u svom poslu, uvijek je znao kupiti igrača jeftino, a skupo ga prodati. Dvaput je s malim ulaganjima u europskim okvirima gledano složio "plave" momčadi koje su kasnijom nadgradnjom bile i te kako uspješne. Ljetos je krenuo u novi projekt uvjeren da će opet za mali novac složiti europski Dinamo. Danas je taj projekt na petome mjestu Hrvatske nogometne lige, nakon što nije uspio u Kupu Uefe protiv nogometno skromnih Izraelaca. Danas nema nogometnog čovjeka koji će tom društvu u Maksimiru potpisati nogometnu perspektivu.
* Momčad je - nedovršena
Zajec je slažući ovaj put očito pogriješio. Prije svega, čini se, momčad nije složio do kraja, špilmahera jednostavno - nema. Jer, Mumlek se vratio u Varteks, a Mumlek je jedan od rijetkih u HNL baš tog profila. Tako su se Riječani Agić i Pilipović, dobri nogometaši, našli na udaru ni krivi ni dužni. Jer, oni su prije svega radnici i uz pravog razigravača njihov bi učinak bio veći. Ovako, od njih se traži previše. I od Dinamove vezne linije u kojoj nema igrača s idejom; sve trkači-ratnici. A veza je, zna se, duša momčadi. Za obranu je, pak, Zeko kupujući previše gledao u Vinkovce dovevši gotovo cijelu liniju koja je Cibaliju jedva održala u prvoligaškom društvu. U napadu je previše toga svaljeno na nejaka leđa još klinaca Kranjčara i Zahore. Ima u toj momčadi igrača koji će postati pravi, ali trebala su im na tom putu dva dobra iskusna nogometaša kako bi brže i bezbolnije rasli. Bezbolnije i za Dinamo.
Zajec to sasvim sigurno zna i znao je. Zajec je i od onih koji sve škakljive teme čuvaju u klupskom sefu. Od onih je koji za igračkih dana nisu znali za kritike, nakon što su stigle za trenerskih, na svaku novu bodlju povukao bi se još čvršće u svoj oklop. Tako je i mnogo (ne)opravdanih pitanja upućenih u Maksimirsku 128 ostalo bez njegova odgovora.
* Leđa umjesto odgovora
Poput, primjerice, zašto su Prosinečki, Goran Jurić i Ladić rado viđeni samo na tribinama, zašto nije zadržan Mumlek, zašto u kratkom razdoblju Maksimirom defiliraju igrači koji nisu za Dinamo, što je to sve ostavila u naslijeđe bivša Uprava, koliko i kakvih dugova, koliko je on na istom valu s Lončarevićem, zašto...? Ne nudeći odgovore, Zeko je ponudio vlastita leđa da se na njih natovari najveći dio današnjeg Dinamova sivila.
Zajeca i njegovo društvo u Maksimiru ne amnestira teška novčana situacija, i u drugim klubovima s novcem muku muče. I on i ostali čelnici znali su u što se upuštaju kada su preuzeli kormilo plavog broda, znali su i da se od Dinama uvijek traži rezultat. I rezultat će uvijek biti mjerilo i njegova rada.
Poznati, danas pokojni, radioreporter Ivan Tomić zvao je Zajeca "Zeko, Dinamovo med i mlijeko". I danas će mnogi reći da je Dinamo - Zeko. Ali u Dinamu ni meda ni mlijeka.
Zvonimir VUKELIĆ