Smjena generacije. Pojam je to koji se u hrvatskim krugovima aktivno vrti još od Svjetskog prvenstva 2018. i odlaska Marija Mandžukića, Danijela Subašića i Vedrana Ćorluke u reprezentativnu mirovinu, ali i pojam koji je izbornik Zlatko Dalić apsolvirao s ocjenom odličan u kvalifikacijskom ciklusu za Euro 2020.
Završetak kvalifikacija na popisu hrvatske reprezentacije dočekalo je tek 10 od 23 igrača koja su bila u Rusiji, a Dalić je unatoč tome postao prvi izbornik koji je s Hrvatskom došao do prvog mjesta u kvalifikacijama još tamo od 2007. godine i Slavena Bilića.
Ta smjena, za razliku od mnogih propalih pokušaja prošlih izbornika, nije se napravila ubacivanjem nekolicine juniora. Postupno su ulazili igrači dobi od oko 25 godina, igrači koji su se neko vrijeme tražili, a kad su se našli, zasluženo su dobili priliku u dresu s kvadratićima. Izdvojit ćemo sedam novih lica koja su se isprofilirala posljednjih mjeseci.
Nijedan od tih igrača nije ni vidio reprezentaciju do 2017. godine. Neki su debitirali prije SP-a u Rusiji, ali svi su pravu priliku dobili tek nakon Mundijala, neki i kasnije. Ukupno ta sedmorka ima 55 nastupa za reprezentaciju, isto kao i Mateo Kovačić.
U 37 nastupa bez pogotka
Apsolutna zvijezda hrvatske u kvalifikacijama bio je Bruno Petković. Napadač iz Metkovića vrlo vjerojatno ima najbolju priču s naslovom “od nule do heroja”. Prije samo 15 mjeseci Bruno je bio pridošlica iz talijanske Serie A (37 nastupa, 0 pogodaka) te druga opcija u Dinamovu napadu koja je potiho vrebala poziciju tada nedodirljive špice Marija Gavranovića.
Koliko je danas samo komično napisati tu rečenicu. Malo je reći da je u Dinamu proradio, a u reprezentaciji je proradio još i više. U tek osam nastupa uspio je postići pet pogodaka te je već četvrti najbolji strijelac među aktivnim igračima.
S Petkovićem je savršenu sinergiju u ofenzivi stvorio Nikola Vlašić. Dobro je da je klupu/tribinu na Goodisonu zamijenio ulogom lidera u moskovskom CSKA jer, otkako je lani u Ligi prvaka srušio madridski Real, dobio je potrebno samopouzdanje i postao najbolji igrač ruske lige, ali i najbolji Hrvat u klupskom nogometu.
Spona koju čini između veznjaka i napadača je zapanjujuća, ali i njegova radna etika na terenu uz sve prodore i kreativne poteze na koje nas je u samo 10 nastupa za Hrvatsku već i navikao.
A na hrvatski dres tek se navikava Dino Perić. Ne postoji igrač u povijesti reprezentacije koji je debitirao u prvom sastavu u tako važnoj utakmici, a Osječanin je povjerenje izbornika opravdao maestralnom partijom protiv Slovačke te asistencijom za strahovito važan Vlašićev izjednačujući pogodak.
Zamislite kakvih ludih deset dana je, od utakmice sa Šahtarom pa do debija za reprezentaciju, doživio 25-godišnji stoper Dinama.
Ludih deset dana, poput Perića i Petkovića, proživio je i Dominik Livaković, Zadranin koji je u samo devet nastupa postao nezamjenjiva jedinica vatrenih. Iako je jedan od najmlađih reprezentativaca (24), Livaković je u seniorskom nogometu skupio već 215 nastupa, a uz to je skupljao nastupe za sve mlade vrste reprezentacije. I to iskustvo vidi se na terenu, ulio je sigurnost iza leđa svakog stoperskog para iza kojeg je igrao. Neće vas Iker Casillas javno pohvaliti bez razloga.
Riješen problem lijevog beka
Čudno je da nitko o tome ne priča, ali Hrvatska je konačno riješila mitski problem deficitarnog lijevog beka. Borna Barišić uvjerljivo je najpodcjenjeniji hrvatski igrač ovog kvalifikacijskog ciklusa.
Pokazao je 27-godišnji Osječanin da je besprijekoran na obje strane, kreativan u napadu i čvrst u obrani te da s njegove strane bojazni nema.
Nova nogometna era u kojoj su bekovi glavni kreatori igre (Liverpool, Bayern...) Borni baš odgovara što je pokazao u svojim Rangersima gdje ima osam asistencija u 15 nastupa.
Ne treba zaboraviti ni na Josipa Brekala i Duju Ćaletu-Cara koji su također opravdali povjerenje izbornika i zasjali u subotu.
Još nam preostaje vidjeti kako ćemo zamijeniti Modrića. To će sigurno biti najteži zadatak.
>> Pogledajte video: Luka Modrić potpisivao knjigu na Interliberu
S novim igračima imamo pokrivena većinu mjesta, to je za ovaj kratki period od SP fantastično. No ono što je najvažnije je naći Lukina nasljednika. Bit će to vrlo teško jer je Luka bio taj koji je činio prednost u igri. Kao što je bio Dražen . Razgovarati s igračima koji mogu nasljediti njegovu igru. Reći jim, imate privilegiju nasljediti najboljeg igrača svijeta i sve je na vama. Oni moraju imati posebne treninge pri okupljanju reprezentacije. Ako Luka ima snage neka nazoči tim treninzima i daje svoje savjete