Vjerovali ili ne, Košarkaškom klubu Zadar trebalo je 20 godina da njegovi juniori ponovno osvoje naslov prvaka države. A da bi to ostvarili, trebao im je i jedan Splićanin jer bez 30 koševa krilnog-centra Tomislava Buljana (18, 204 cm), u finalu protiv Cedevite Junior, pehar bi još uvijek čekali.
– Ostao sam u čudu kada sam saznao za taj podatak. A te 2001. najbolji igrač juniorske završnice bio je naš današnji pomoćni trener Toni Dijan. On me prije tri godine iz Splita doveo u Zadar pa mi je drago da sam mu na ovakav način uzvratio – rekao je Buljan neposredno nakon što je preuzeo nagradu za MVP-ja finalnog turnira.
A u tim trenucima sretnog smo vidjeli i trenera Dijana koji nam je opisao kako su “oteli” Buljana Splićanima ispred nosa.
KK Split nije ga prepoznao
– Kada je do prvog trenera Marka Selina i mene došla informacija da u Splitu ima talentirani momak koji igra za jedan mali klub, pozvali smo ga probu. Tomislav se odmah pokazao tjelesno dominantnim, ali je tehničko-taktički bio na niskoj razini. No procijenili smo da on ima mnogo prostora za napredak što je on i potvrdio – ispričao nam je Dijan koji je ovako govorio o Buljanovu ukupnom potencijalu:
– On u napadu može biti moderna poveznica između unutarnje i vanjske igre. Može igrati licem i leđima košu, ima šut i dribling i kao takav se uklapa u moderne košarkaške trendove jer obrambeno može pokriti tri, pa i četiri pozicije.
A umjesto košarkaša Zadra, Tomislav je mogao biti i vratar Hajduka.
– Nogomet je bio moja prva ljubav, a moja baka Danka devet me godina svakodnevno vozila na treninge. Dok sam bio manji igrao sam kao napadač, dobro mi je išlo igranje glavom, no kako sam rastao sve sam više bio na golu. Dobro sam branio penale jer sam uspijevao čitati izvođače. Između petog i sedmog razreda bio sam u Hajduku, i to u naraštaju s njihovim najvećim nadama Biukom i Ljubičićem. Kako je konkurencija bila velika, slali su me na posudbe pa sam branio u NK Dalmatinac, NK Dugopolje i RNK Split.
No onda se dogodila velika promjena.
– Na prijelazu iz osmog razreda u prvi srednje naglo sam izrastao i uhvatio dva metra. Najmanje četiri godine paralelno sam trenirao nogomet u Hajduku, a u KK Mislav košarku. Za to je malo tko znao, a meni se često znalo dogoditi da ujutro treniram nogomet, a navečer košarku. Prije nego što ću otići u KK Zadar bio sam i na probi u Njemačkoj, u Bambergu, no nisu me zadržali, ali u Zadru jesu. Mogu reći da mi je nogomet puno pomogao da razvijem tjelesne osobine koje mi koriste u košarci kao što su odraz, rad nogu i slično.
Kako to da ga žuti s Gripa nisu prepoznali?
– Ne znam. Bio sam mali i bucmast, no sva sreća je da je moj otac Enes, profesor tjelesnog, vjerovao u mene odmalena. On je svojedobno igrao za Hermes i druge zagrebačke klubove i njemu mogu zahvaliti što sam zavolio košarku. Mojim izborom sretna je i mama Marijana, a i moja mlađa sestra Gabrijela bit će visoka. No sve dok nisam počeo trenirati u Zadru, meni je košarka bila hobi.
Ono što mu je još prije tri godine bilo hobi, danas je nešto u čemu bi mogao ostvariti ozbiljnu karijeru. Na kojoj poziciji se vidi Tomislav?
– Trener mi kaže da sam lud što ne volim igrati peticu, a ja sebe vidim kao neku četvorku s vanjskim šutom. Možda bih čak mogao igrati i tricu, premda me po konstituciji tijela nije lijepo vidjeti na malom krilu. U svakom slučaju, nastavit ću raditi na šutu i tehnici kako bi se što bolje uklopio u seniorsku košarku u koju upravo ulazim.
Još nema menadžera
A u nju je zapravo već i ušao igrajući u Prvoj ligi za KK Jazine, Zadrovu razvojnu momčad za koju je ove sezone knjižio 11 koševa i šest i pol skokova po utakmici.
– To iskustvo puno mi je pomoglo pa i omogućilo ovakvu finalnu izvedbu.
S obzirom na to da je taj finale gledalo nekoliko menadžera, zacijelo neće još dugo biti bez svojega. A vjerojatno neće još dugo dijeliti sobu u đačkom domu s Antom Beljanom, suigračem iz Trogira.
– To s menadžerom mi sada nije na pameti. Moram najprije maturirati, a onda upisati fakultet. Planirao sam upisati Kineziološki fakultet u Splitu, no ipak sam odlučio upisati kulturu i turizam u Zadru što je neki prirodni nastavak s obzirom na to da sam završio hotelijersko-ugostiteljsku školu.
Gleda sam ga u finalu juniorskog prvenstva, “mali” ce bit cudo!