Gađanje letećih meta je grana streljačkog sporta a sastoji se od tri discipline: trapa, parnog trapa i skeeta. Danas su sve te tri discipline sastavni dio Olimpijskih igara, no trap je najstariji i najrašireniji. Prva natjecanja u trapu zabilježena su 1793. godine u SAD a prve mete bili su živi golubovi koji su kasnije zamijenjeni najprije staklenim a potom glinenim diskovima. Zbog toga se gađanje letećih meta često naziva i gađanje glinenih golubova. U nekim dijelovima SAD i danas se koriste žive mete.
Trap je na OI od 1900. godine, u današnjoj verziji od 1950. (parni trap je od 1996.). Gađa se u pet serija od po 25 metaka, a šestorica najboljih idu u finale gdje se puca još po 25 metaka. U slučaju jednakog rezultata, bolji se dobiva raspucavanjem. Ispada onaj koji prvi promaši.
Pet stajačih mjesta (šesti natjecatelj rotira) opslužuje 15 strojeva za izbacivanje meta. U seriji od 25, deset meta leti desno, deset lijevo a pet ravno, a sve su pod različitim kutovima. Redoslijed se kompjutorski programira, ali natjecatelji za njega ne znaju. Težina glinenih diskova je između 1,05 i 1,10 kilograma a izlazna im je brzina 120 kilometara na sat.
U parnom trapu izlaze dvije mete, a strijelci imaju po dva metka u cijevi. Gađaju se tri serije po 50 golubova. U skeetu mete izlaze iz dviju kućica, jedne s desne, druge s lijeve strane.
Dobra ideja: Sandra će bacati disk, a Giovanni će ga pokušati pogoditi
E bas vam hvala , konacno jedan konstruktivan clanak