U Litvi plešu i teta iz vrtića i božica šume

Za razliku od novinara, košarkaša, sudaca, navijača, organizatora, one se najmanje brinu o ishodima utakmica Eurobasketa. Jedino što ih zanima jest kad će netko od trenera pozvati minutu odmora da one mogu utrčati na parket. I rasplesati se na način kojim će muškom dijelu publike privlačiti pažnju. I potaknuti kojekakve misli.

One su svugdje ljubimice košarkaških navijača, ali i onih igrača koji ne moraju slušati što trener govori u time-outu pa zaviruju prema parketu. Govorimo o plesačicama, takozvanim cheerleadersicama, uvozu iz američke sveučilišne i profesionalne košarke, koje su izmišljene da se gledatelji za vrijeme stanki ne bi dosađivali. Na Eurobasketu u Litvi plešu četiri plesne skupine u četiri grada. U Klaipedi su djevojke iz tog primorskog grada, u Panevežysu i u Šiaulaiju djevojke koje plešu za Lietuvos Rytas, a u Alytusu mlade dame koje predstavljaju Žalgiris Dancers. Djevojke iz 70 km udaljenog Kaunasa, a putovale su svaki dan u Alytus, naplesale su se u takozvanoj balkanskoj skupini. Plesale bi tijekom sve tri utakmice pa bi nakon treće utakmice, a tada je najčešće igrala Hrvatska, bile mrtve umorne.

Osim što su spremno pristale na razgovor, za divno čudo, pustile su nas u svlačionicu. Nikad nismo bili ni u jednoj ženskoj svlačionici, a pogotovo ne onoj plesačica. No djevojke  se nisu dale smesti. Dok smo mi razgovarali s njihovom osnivačicom i trenericom Dianom Gaudrine, one su se posvetile šminkanju i friziranju za nastup.

– Nekad nam treba 20-30 minuta da se uredimo, a nekad već našminkane dođemo na nastup. Ovdje imamo pripremljeno 40-ak koreografija i 12 kostima koje mijenjamo. Nismo pripremale ništa posebno tematski za reprezentacije koje nastupaju u Alytusu jer smo imale naporno radno ljeto s puno nastupa.

Sva sreća da je tako, rekli smo simpatičnoj Diani. Jer, tko zna, možda bismo opet morali slušati Severininu "Štiklu" na koju su, na prošla dva Eurobasketa, plesale plesačice u Španjolskoj i Poljskoj. Kad smo priupitali djevojke za dobni raspon, šefica Diana nas je prekorila da se to dame ne pita. Logičan potez, kako je ona najstarija među njima, odmah bismo znali koliko je njoj godina. Prosjek im je, kažu, oko 22, 23 godine. Među njima ima pet studentica, jedna menadžerica, ali i četiri učiteljice. Jedna je od njih i teta u vrtiću pa je to zacijelo neka rasplesana skupina kikića.

Pitali smo ih za imena i mnoga su nam zvučala egzotično. Tu su Solvega, Giedre, Jovita, Ruta, Milda, Dalia, Greta, Kamile i Medeina koja nosi ime po litavskoj božici šume i životinja.

– U drugom krugu, u Vilniusu, mi ćemo nešto manje plesati jer nam stižu djevojke iz tri preostale skupine, a na završnici u Kaunasu pridružit će nam se i djevojke iz plesne skupine Red Fox iz Moskve – objašnjava Diana.

Za razliku od ruskih plesačica iz Himkija i CSKA, koje se ne otvoreno ne vole, plesačice Žalgirisa i Lietuvos Rytasa, najvećih rivala u litavskoj košarci, međusobno su dobre.

– Mi se ne tučemo kao navijači ovih klubova – dodala je jedna od ljepotica iz Kaunasa.

Tako se, kroz razgovor, približilo vrijeme početka prve utakmice i našeg izlaska iz njihovih svetih odaja. Šteta, jer da je trebalo mogli smo se tamo "žrtvovati" još satima.