Nakon Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, koje i mi pamtimo po najvećem uspjehu našeg nogometa, reprezentacija Kolumbije izborila je prvi put smotru najboljih. Radamel Falcao ide u Brazil sa svojom reprezentacijom nakon 3:3 susreta s Čileom. I to ne bilo kakvog.
Naime, nakon samo pola sata igre u Barranquilli na semaforu je pisalo 0:3, Čile je pogotkom Vidala iz jedanaesterca, te dva gola Alexisa Sancheza imao sve na pladnju. I činilo se da je tu priči kraj, ali onda se dogodio preokret koji je pomalo podsjetio na onaj veliki finale Lige prvaka u Istanbulu kada je Liverpool preokrenuo 3:0 vodstvo Milana i okitio se na kraju naslovom. Kada je Carmona u dvije minute dobio dva žuta kartona priča za Čile dobila je ružan rasplet. Gutierez je 20 minuta prije kraja smanjio, a onda Falcao dvama pogocima iz jedanaesteraca uspio donijeti bod Kolumbiji, a taj bod osigurao joj je odlazak u Brazil.
Čile će još morati pričekati zadnje kolo, drži četvrtu poziciju koja još izravno vodi u Brazil, a peti Urugvaj sa tri boda manje zasad drži dodatno doigravanje gdje ga čeka Jordan u studenome.
Svoj posao uz Kolumbiju koja se kvalificirala, odradila je i Argentina. Ekvador, kao i Čile, čeka zadnje kolo. Ako Urugvaj ne pobijedi Argentinu, Ekvador i Čile sigurno idu na SP, a kako u zadnjem kolu Čile i Ekvador igraju međusobno, bod svakome donosi plasman, tako da se Urugvaj baš i nema čemu nadati, već se treba početi pripremati za utakmice s Jordanom.
Rezultati: Ekvador - Urugvaj 1:0, Kolumbija - Čile 3:3, Venezuela - Paragvaj 1:1, Argentina - Peru 3:1.