Dino Prižmić (Split 1950) novi je teniski državni prvak u konkurenciji do 14 godina. Prvenstvo za dječake održano je u Ogulinu i bilo je odlično organizirano, čime je potvrđeno da se i izvan Zagreba mogu uspješno organizirati turniri iako nam je teniska infrastruktura slaba.
- Ogulin ima jedinu pravu tenisku dvoranu u Hrvatskoj. Deset je godina kako je otvorena, a prvenstvo je bilo vrlo zanimljivo. To nije teško kad imate Prižmića, jednoga od najboljih tenisača svijeta u konkurenciji do 12 godina - ističe Ogulinac Mario Pavić, član Upravnog odbora HTS-a i otac našega tenisača Ante Pavića, najavivši još tri prvenstva u Ogulinu.
Problemi koje ima Zagreb (zatvoreni NTC, opterećeni TC Maksimir) natjerali su HTS da nakon 26 godina državna prvenstva iseli iz glavnoga grada i to se pokazalo punim pogotkom.
Dobra organizacija
Gospodin Pavić, inače diplomirani pravnik, u tenisu je od devete godine (a 18. veljače napunit će 59 godina), znači već 50 godina.
- Time se malo tko u Hrvatskoj može pohvaliti - pomalo u šali kaže Pavić i dodaje: - Bio sam prilično uspješan kao igrač: prvi u Hrvatskoj, sedmi u Jugoslaviji u kategoriji do 14 godina. I to u generaciji Ostoje, Buljevića... Prilično sam bio ravnopravan s njima, pa sam zbog toga - a pošto su moji iz Dalmacije - tri godine igrao za TK Split i s njim osvojio prvenstvo. Poslije sam u Zagrebu za vrijeme studija završio tečaj za učitelja tenisa kod Nikice Nadalija i Vjerana Friščića. Tenis je na neki način moj život, pa sam tako i djecu usmjerio. Kći Tea bila je višestruka prvakinja Hrvatske do 14 i 16 godina, reprezentativka, ali je prestala igrati sa 16 godina kada je bila 129. na ITF-ovoj listi. Sin Ante profesionalni je tenisač. Odlično je krenuo, prije četiri godine bio je 132. na svijetu, ali je njegov put potom poremetila mononukleoza. Sad ima problema s kukom, ali uporan je i priprema se na Floridi kod svog trenera Claudija Pistolesija.
Pavić je danas profesionalni tajnik Športske zajednice grada Ogulina. Dobro poznaje probleme sporta jer je nekad igrao i rukomet...
- Da, u srednjoj školi, no poslije sam se između rukometa i tenisa odlučio za tenis. Ali sam bio jedan od utemeljitelja RK Ogulin koji sad ima i mušku i žensku ekipu. I u obje konkurencije je negdje između druge i treće lige. Nije lako zadržati igrače jer nam djeca s 18 godina odu studirati i više se uglavnom ne vraćaju. Ali to je širi društveni problem, pražnjenje tzv. provincije. Nekad nije tako bilo... No, možemo se pohvaliti time da je naš sugrađanin i naš bivši igrač i Luka Cindrić koji ovih dana doživljava zvjezdane trenutke.
Ogulin puno znači za tenis
U TK Ogulin ste sportski direktor i trener. Čime se imate pohvaliti?
- TK Ogulin je u hrvatskim okvirima značajan klub iako dolazi praktično iz najmanjega grada u kojem se igra tenis. Imamo dvoranu sa dva terena, još četiri vanjska, pet školovanih trenera među kojima je i moja kći Tea koja je završila Kineziološki fakultet - smjer tenis te 70-ak klinaca koji s radošću treniraju. U Top 10 hrvatskih 12-godišnjaka trojica su naših, do 16 godina imamo prvog i četvrtog.
Predsjednik ste teniske regije Središnja Hrvatska i član Upravnog odbora HTS-a. Prilično je trzavica među vama?
- Koje su uglavnom rezultat nerazumijevanja. Imate jedan ZTS koji od Grada Zagreba dobiva pet milijuna kuna godišnje što zagrebačke klubove stavlja u posebnu situaciju a njegove čelnike u poziciju da traže bolji status. A mi u Upravnom odboru na čelu s gospodinom Lukovićem nismo željeli dopustiti nikome da bude privilegiran. A kako samo tri županije imaju županijske saveze, u Statut smo unijeli regionalni sustav.