Prije dvadeset godina Osijek je bio na šampionskom putu. Prvi dio sezone 2000./2001. bijelo-plavi su zaključili sa sedam bodova prednosti ispred Dinama uz utakmicu manje. Ali onda je u Kaisreslautern transferiran lider momčadi Nenad Bjelica. Milijun eura odštete brzo se potrošilo kako bi se namirila gladna svlačionica koja mjesecima nije primila ni kune, ali su kola nezaustavljivo krenula nizbrdo. Prednost se istopila i Osijek je sezonu završio tek kao treći.
Igrači s osmijehom na licu
Dva desetljeća poslije navijači Osijeka opet sanjaju velike stvari. Opet zahvaljujući Nenadu Bjelici. Otkako se vratio u Gradski vrt Osijek maršira Prvom HNL, osvojeno je 22 od moguća 24 boda, a prednost Dinama nakon trijumfa u derbiju istopila se na svega tri boda.
– Dolaskom Nenada Bjelica i nakon prijelaznog roka u kojem su pogođena baš sva pojačanja krenulo je kako svi želimo. Došlo je Osijekovo vrijeme – kaže Ivica Grnja.
Legendarni nogometaš Osijeka s Bjelicom nije samo donedavno dijelilo sada već slavni mural u Wilsonovoj ulici s kojeg je Bjelica prebrisan iste noći kada je sjeo na klupu Dinama, već je iz prvih redova pratio njegov igrački i trenerski rast. Ivica Grnja je vodio Bjelicu još u juniorima, u sezoni 1990./1991. prve seniorske minute Bjelica je odigrao baš kod Grnje. Grnja je svjedočio i Bjeličinu polaganju za trenersku licenciju. Zato ga dosadašnji Bjeličin skor u prvih osam prvenstvenih utakmica na klupi Osijeka, sedam pobjeda i remi, nije ga iznenadio.
– Igrači su shvatili da uz pravi pristup mogu ostvariti ono što svi zajedno žele. Nogometaši imaju motiv jer došao im je trofejni trener koji je s Dinamom napravio čuda. Takav autoritet, uza sve ono što Bjelica ima kao čovjek. Jako je dobro prihvaćen u svlačionici, a to uvijek daje rezultat.
Promijenio je Bjelica mentalitet ne samo momčadi već i čitavog kluba.
– Nešto se novo pojavilo, a to je razmišljanje “Zašto mi ne bismo bili prvaci?”. Toga nikada prije nije bilo. Uvijek smo smatrali da smo iza Dinama i Hajduka i da je treće mjesto uspjeh. Sada to više ne postoji. Dokazali smo da se možemo ravnopravno upustiti u utrku za naslov jer kombinaciju ovakvog kvaliteta igrača i ovakvog trenera Osijek nije nikada imao. Ključ svega je situacija u klubu dolaskom novih vlasnika riješili su se financijski problemi s kojima se klub borio još od mojih igraćih dana koji su davno bili. Nikada ni približno nije bila takva situacija – zaključio je Grnja.
Status legendom kluba iako nikad nije šutnuo loptu u dresu Osijeka, zaslužuje i Milan Španjić. Više od 30 godina proveo je u uredu, zaslužio neslužbenu titulu “direktora svih direktora”.
– Onog trenutka kada je Bjelica došao u klub, mi smo se uključili u utrku za naslov prvaka. I imamo velike šanse za titulu ove godine – veli Španjić, kojeg i danas peče propuštena šansa otprije 20 godina.
– Koštalo nas je ispadanje od praške Slavije u kupu Uefe, Bjelicu smo morali prodati, trebalo nam je novaca. Ovo je danas jedinstvena prilika. Stvorila se atmosfera, logistika...
Bjelica ima svu odgovornost
Ključ svega je Bjelica koji je preuzeo odgovornost za cijeli sportski sektor. Trener je, sportski direktor, odgovoran je za B momčad i Školu nogometa.
– Možda se nekad dogodi i loš rezultat, ali pristup je potpuno drugačiji, igrači s osmijehom ulaze u utakmice, bez straha, Bio sam u klubu kada je Ljupko Petrović bio trener, a koji je kasnije bio prvak Europe s Crvenom zvezdom, ali Bjelica ima argumente koji su puno jači od drugih zbog njegovog odnosa prema poslu. Vidio sam mnoge kvalitetne trenere, ali izgube se. Bjelica živi nogomet, živi za rezultat – kaže Španjić.
Euforiju u gradu je nemoguće izbjeći.
– Nogomet je dio života ovoga grada. Prije nekoliko dana bio sam na tržnici i ljudi me vuku za rukav, zaustavljaju iako već godinama nisam u klubu. To je sreća, to je zadovoljstvo... Ne govore o koroni, već o nogometnom klubu. Žive za tu titulu.
I Španjićev optimizam je uvijek bio zarazan.
– Znate li kako su meni jednom kladioničari rekli kada su me pitali kako će Osijek proći? Rekli su mi da Osijek igra protiv Reala u Madridu da bih rekao kako ćemo pobijediti, haha... Time sam sve rekao – zaključio je Španjić.
Koliko podizanja prašine, Dinamo je bio i ostat će mu najveći klub u karijeri, za neke čarobni trener, je imao određene dobre, velike rezultate u Dinamu samo zato jer mu je to netko omogućio, dakle ne čarolijom, već zato što je netko oformio ekipu i sve to organizirao i plaćao, netko godinama to sustavno stvara, on je tu bio zaposlenik, prolaznik, komu je netko dao veliko povjerenje i mogućnosti, a isti nije vratio na odgovarajući način, utakmice protiv Shakhtara, ili Benfice, je nemogće izbrisati, i propuštene mogućnosti da se tim slijedom ide korak više, i odmah je bilo jasno da on traži uzmak, kao i u svakom klubu do sada. U startu puno priče, pompe, i prvi rezultati, no dugoročno kada se početni balon ispuše, kada krene malo lošije, nema zasukanja rukava, već se bježi dalje, i očito je da nemože trajati... vrijeme, samo vrijeme, ono će sve pokazati, a Dinamo će uvijek biti najveći!!!