Josip Šimić nije imao sreće u karijeri. Kao reprezentativac posebno je dobro igrao u Seulu, gdje je izabran za najboljeg igrača turnira, no brojne i teške ozljede skratile su mu nogometni život.
– Dobio sam auto kao nagradu i dugo nisam znao što bih napravio, nisam ga mogao dovesti iz Južne Koreje, no na kraju su mi nagradu isplatili u novcu – pričao je mlađi Šimić.
U Dinamovu dresu napravio je ono što brojna druga zvučna imena plavih nisu, pogocima je maksimirski klub uveo u Ligu prvaka. Iako ne odveć visok, Josip je dvama pogocima glavom donio pobjedu tadašnjoj Croatiji u Budimpešti nad MTK. Danas Josip radi u obiteljskoj tvrtki, vodi posao prodaje vode. No, nogomet mu je i dalje život, ostao mu je u krvi i sve prati.
– Godina nije bila naročita, reprezentacija nije uspjela otići na Svjetsko prvenstvo, Dinamo je ponovo bio blizu europskome proljeću, ali opet nije uspio. No, momčad ima potencijala, mladih igrača. Pri odabiru najboljeg igrača prvo je zatražio "time-out", nije želio odmah odlučiti, dugo je dvojio između Ivice Olića i Darija Srne.
– Na kraju sam ipak odlučio prednost dati Srni, osvojio je veliki trofej, podignuo pehar kao kapetan Šahtara. Olić je u sjajnoj formi i zaista igra fantastično, ali pokušao sam u obzir uzeti cijelu godinu.
Zanimljivo, na popisu desetorice najboljih našao je mjesto za Nikicu Jelavića.
– Taj je dečko došao iz potpune anonimnosti, sam se izborio za sebe, zabija golove, traže ga veliki klubovi, s pravom je pozvan u reprezentaciju, cijenim igrače koji se teškim putem izbore za sebe – objasnio je Josip Šimić.
Šimićev izbor
Darijo Srna (Šahtar) 10
Niko Kranjčar (Tottenham) 9
Luka Modrić (Tottenham) 8
Ivica Olić (Bayern) 7
Eduardo da Silva (Arsenal) 6
Vedran Ćorluka (Tottenham) 5
Mario Mandžukić (Dinamo Z.) 4
Josip Šimunić (Hoffenheim) 3
Ognjen Vukojević (Dinamo K.) 2
Nikica Jelavić (Rapid) 1
Osobni karton
Josip Šimić (32) nogometno se školovao u Dinamu i kod prijatelja obitelji Zdravka Jurčića Miša. U Dinamu je bio od 1993. do 2000. godine, no nije se previše naigrao. U tih sedam godina skupio je 40 utakmica i 17 puta bio strijelac. Put ga je potom vodio od Club Bruggea, Arisa, Hyundaija i Kärntena do Varteksa u kojem je završio karijeru. Za reprezentaciju je debitirao u Vinkovcima 1998., protiv Poljske. Odigrao je sedam utakmica i postigao jedan pogodak.