Medveščak je na Spengler kupu ispao bez ispaljenog metka već nakon tri utakmice, no Hrvatska je ipak imala pobjednika na najstarijem hokejskom turniru svijeta.
I to dvojicu – Gorana Bezinu (34) i Danijela Vukovića (28), igrače Geneve-Servettea, koji su obranili naslov na Spengleru.
Splićanin na ledu
Goran je Splićanin koji je sa 10 godina napustio Split i otišao u Švicarsku, dok je Vuković do zemlje čokolade i satova stigao preko Kanade u kojoj je rođen.
Goran Bezina jedna je od najvećih hokejskih zvijezda u Švicarskoj – član je njihove reprezentacije neprekidno od 18. godine, nastupao je na Olimpijskim igrama, a koliko ga Švicarci cijene, najbolje pokazuje to što je kapetan Geneve-Servettea već devetu sezonu u nizu. Zanimljivo, Goran je sin Tonka Bezine, vaterpolista koji je s Mornarom osvojio Kup LEN-a 1987. godine. A baš je tata "kriv" što je Goran postao hokejaš.
– Potkraj svoje vaterpolske karijere imao je ponude da dođe igrati u Švicarsku, Australiju i Novi Zeland, a on je odabrao Švicarsku. Ubrzo po dolasku, 1989. godine, prvi sam put primio palicu u ruke i počeo igrati hokej. Nije baš specifično za Splićanina, ali odmah sam zavolio taj sport. Brzo sam se probijao prema boljim klubovima, a već sa 21 godinom završio sam na NHL draftu i otišao u Ameriku – opisao nam je svoje početke Bezina.
Iduće tri sezone provodio je uglavnom u AHL filijali Coyotesa, Springfield Falconsima, a tek u sezoni 2003./2004. Goran je dobio priliku igrati u NHL-u.
– U NHL-u sam dobio priliku jako kasno, očekivao sam to puno prije. Bio sam i prilično razočaran, ipak sam došao tamo igrati NHL. Za vrijeme lockouta 2004. stigao sam u Geneve i ostao do danas – dodao je Bezina.
– Tko zna, možda jednog dana ipak zaigram u Hrvatskoj, za Medveščak. Bilo bi to jako lijepo, no imam još godinu i pol dana ugovora s Genevom.
Nezgodni trener
I drugi Hrvat u dresu Geneve, Danijel Vuković, mogao bi doći u Medveščak.
– Gledao sam Medveščak na Spengleru i pokazali su kvalitetu. Velika je stvar što igraju u KHL-u. Tko zna, možda i ja jednom zaigram za Medveščak, a tako bih mogao ostvariti i pravo da zaigram za Hrvatsku – rekao je Vuković, kojemu su oba roditelja Hrvati.
– Ja jedini u obitelji ne govorim hrvatski, no želim ga naučiti. Imam rodbinu u okolici Zagreba te u Dubrovniku i Zadru – dodao je Vuković, koji je u Geneve-Servetteu posljednjih šest godina. Trener dvojici Hrvata u Servetteu je Kanađanin Chris McSorley, čovjek za kojeg je Zdravko Mamić mala beba. I McSorley je, baš poput Mamića, na čelu kluba od 2001. godine, no Kanađanin je prošao više funkcija – bio je generalni menadžer, vlasnik kluba, a sada i trener.
– Uh, užasno je težak karakter. Novi igrači u klubu imaju oko dva mjeseca prilagodbe na njega, a u tom periodu ih muči i ono krajnje pitanje, hoće li nastaviti igrati hokej. Ja zato, kao kapetan, pomažem suigračima u prilagodbi na McSorleya. I meni je teško s njim, ali naučio sam već da mi njegove riječi kroz jedno uho uđu unutra, a kroz drugo van – nasmijao nas je Bezina, a onda i otkrio da najviše voli janjetinu:
– Ne ostanem li u hokeju nakon igračke karijere, vrtjet ću negdje janjce. A imam i dva apartmana u Splitu – zaključio je razgovor simpatični Bezina.
Bezina ima 34 godine. Takvih Medvescak ima na pretek. Medvescaku trebaju mladi, eksplozivni igaci a ne rekreativci na zalasku karijere. Vukovic bi mozda bio pojacanje za Medvescak i za reprezentaciju. Ali to struka mora odluciti.