Uefa nam nudi EP sa Srbijom... Samo ako je posao

Prije nego što je počeo istraživati i opipavati bilo hrvatskih i srbijanskih sportskih dužnosnika na temu zajedničke organizacije EP-a 2020. godine, beogradski novinar Darjan Nedeljković rekao je:

– Ma to je nemoguće, to se nikada neće dogoditi.

Bilo je to mišljenje čovjeka koji je odrastao i sazrio u ratnim i poslijeratnim vremenima. I to mišljenje još prevladava na obje strane. Barem kada je o puku riječ.

Miroslav Ćiro Blažević na svoj je način komentirao tu ideju:

– Sine, to je sjajna ideja, ali nabijem je na k...c, tada ionako neću biti živ.

Igor Štimac, koji će možda jednom i biti prvi čovjek HNS-a, dodao je:

– Organizacijom Europskog prvenstva dobili bismo znatan novac kojim bismo sagradili stadione, otvorili mnoga radna mjesta, sigurno bi svi profitirali. I Bosna i Hercegovina mogla bi u tome sudjelovati.

Vlade Divac, predsjednik Srbijanskog olimpijskog komiteta, nije protiv te ideje:

– To bi bilo odlično, jer bismo dobili nove stadione koji bi ostali naraštajima koji dolaze. Mislim da odnosi između dvaju naroda neće biti problem, jer je u tome najbitniji ekonomski aspekt.

Zdravko Mamić srbijanskim je kolegama dao intervju prije mjesec dana u kojem je rekao:

– Mi koji radimo u nogometu dobro znamo da bi regionalna liga bila ključ bez kojega nema dobrih rezultata, podizanja kvalitete i ekonomskog napretka. Nelogično je da danas mogu bez problema dovesti igrača iz Kameruna, a iz Srbije ne mogu. Zašto? Gospodarstvenici dviju država surađuju i imaju uspjeha u tome, dok takvo što u nogometu nije moguće.

Splitski gradonačelnik Željko Kerum protekli je tjedan rekao da želi utakmicu Hajduk – Crvena zvezda u godini stotog rođendana splitskih bijelih.

– To bi bila velika utakmica. I stadion bi bio pun.

Netko je izvukao Kerumovu izjavu kako nikada ne bi dopustio da mu zet bude Srbin.

– To sam rekao zato što mnogi tako misle, a šute. No, nogomet i posao nešto su potpuno drugo.

Robert Prosinečki postao je trener Crvene zvezde.

– Svi ti Konzumi, pjevači i drugi koji idu tamo i rade svoj posao, da ne nabrajam, nemaju problema ni s kim. I sad je odjednom problem što Prosinečki opet ide u Beograd. Pa neću pristati na takvo gledanje, nema šanse. Došao sam u Dinamo kada to nitko nije želio – kaže Žuti.

Dvojica predsjednika, Josipović i Tadić, na najvišoj razini spajaju mostove, najutjecajniji privrednici posluju već nekoliko godina, estradni umjetnici sve češće migriraju, čak je i jedna od najčvršćih zagovornica stava "ne u Beograd" Tereza Kesovija odlučila u siječnju ipak pjevati u Srbiji. Najbolji svjetski vaterpolist Dejan Udovičić igra u zagrebačkoj Mladosti, nekoć ponajbolji hrvatski nogometaš Robert Prosinečki radit će u Beogradu.

Jesu li svi oni pioniri nekakva mogućeg udruživanja Hrvata i Srba? Gledano iz interesnog, svjetskog političkog kruga, to se čini realnim. Doista je moguće da se granice do 2020. godine sruše, tada bi Srbija trebala ući u Europsku uniju, osam godina nakon Hrvatske. A svi sugovornici su nekako rekli - DA. Jer vide svoj interes.

Dakle, Hrvati i Srbi mogu skupa, svjetski čimbenici trude se napraviti da budemo partneri. No, braća više nikada nećemo biti. I to je dobro. A jednima i drugima nad glavom visi problem huliganstva koji za sada ne uspijevaju riješiti. I pitanje je hoće li uspjeti do 2022.