Prijateljske nogometne utakmice malo koga zanimaju i malo kome koriste. Nije to tajna, ne treba se suzdržavati to govoriti i sreća je što pod Uefinom paskom od rujna sljedeće godine one postaju povijest!
Klubovi, njihovi vlasnici, treneri, menadžeri, navijači i sami nogometaši više neće strahovati od eventualne ozljede na nekakvom grbavom umjetnom travnjaku u Estoniji. U takvoj situaciji korist su imali samo čelnici nacionalnih saveza, koji bi zaradili dobre iznose kad bi njihova reprezentacija gostovala na nekom kraju svijeta. A čak i oni u novom formatu krovne Europske nogometne federacije bit će zadovoljni.
Jer, Liga nacija donijet će zaradu savezima, igračima će donijeti zadovoljštinu zbog više razine kompetitivnosti, navijačima će donijeti više uzbuđenja, a čelnicima klubova i menadžerima mogućnost da njihovim nogometašima poraste cijena zahvaljujući većem sjaju svjetala pozornice na kojoj se sve odvija. Ukratko, dobro nam došla, Ligo nacija!
San Marino bi profitirao
Samo natjecanje počelo se dogovarati još 2012. godine, pod ravnanjem osramoćenog predsjednika Uefe Michela Platinija, a 2014. odlučeno je da će zaživjeti u rujnu 2018. Riječ je o natjecanju kojem je cilj eliminirati prijateljske susrete i u kalendar postaviti natjecateljske, koji imaju značaj u smislu ne samo prestiža kakav ima, primjerice, Kup konfederacija, već i mogućnosti kvalifikacije na Europsko prvenstvo.
Aktualni plan jest da se Liga nacija održava svake dvije godine, odmah nakon europskog ili svjetskog prvenstva. Točnije, u rujnu i studenome 2018. bit će natjecanje po skupinama, zatim će u lipnju 2019. biti završni turnir za probrano društvo, u ožujku 2020. doigravanje prvaka svake skupine po divizijama. A prvi će se izravno kvalificirati na veliko natjecanje, dok će ostali imati priliku to učiniti u kvalifikacijama. Zvuči komplicirano? Zato što i jest. Pa krenimo redom...
Pod Uefu spada 55 članica i jasno je da bez obzira na to što svaka od njih ima jednaku strast prema nogometnoj igri, nema i jednaku snagu, pa tako maleni San Marino služi kao kanta za napucavanje jednoj Njemačkoj ili Španjolskoj. No, novi format misli i na San Marino.
Znači, Uefa je osmislila podijeliti 55 članica u četiri jakosne divizije, a svaku od tih divizija u četiri skupine. Momčadi bi se birale po trenutačnom rejtingu i na papiru bi sve bilo iznimno dobro uravnoteženo. Tako bi u najjačoj diviziji igralo 12 najjačih reprezentacija, a rejting će im biti definiran na kraju kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, što znači da rezultati s tog natjecanja neće biti uračunati.
Ne dogodi li se kakvo neugodno iznenađenje, Hrvatska će biti minimalno 11. i naći se u probranom društvu prve divizije. Ta se prva divizija potom dijeli na četiri skupine od tri reprezentacije i svaka od njih igra međusobno, dvaput u rujnu i dvaput u studenome 2018. godine. Nakon toga prvoplasirane reprezentacije kao nagradu igraju završnicu u lipnju, kojom se određuje prvak Lige nacija, a to donosi bogate nagrade i bodove za kasnije pozicioniranje na Uefinoj ljestvici. Posljednji u skupini pak idu u drugu diviziju.
Ta druga divizija također ima 12 reprezentacija raspoređenih u četiri skupine po tri. S iznimkom da ne postoji završni turnir, ali zato postoji za prvoplasirane mogućnost plasmana u prvu diviziju i ulaznica za doigravanje u ožujku 2020. Preko tog se doigravanja reprezentacija može kvalificirati na Euro 2020. Posljednjeplasirani pak ispadaju iz druge divizije i ulaze u treću, koja broji 15 reprezentacija, raspoređenih u tri skupine po njih četiri i jednom od njih tri. Za prvoplasirane vrijedi odlazak na doigravanje u ožujku 2020. i mogućnost Eura 2020.
Naravno, posljednji ispadaju u posljednju diviziju, koja broji 16 reprezentacija podijeljenih u četiri skupine. Iz te divizije nitko ne može ispasti, ali tu dolazimo na San Marino. Ta reprezentacija igrat će sa sebi bližima po snazi i ako bi osvojila skupinu, dobila bi mogućnost odlaska na doigravanje u ožujku 2020. i osvajanje prvog mjesta tog doigravanja te izravni plasman na Euro 2020.
Time se dodatno popularizira nogomet, time svi osjećaju pripadnost i osjećaju mogućnost odlaska na velika natjecanja. A pritom ne gube priliku igrati u kvalifikacijama protiv najvećih od najvećih. Da, kvalifikacije i dalje ostaju na snazi, čime dolazimo do još komplikacija...
Postoje i kritičari sustava
S obzirom na to da Liga nacija ulazi kalendarski u razdoblje kad su inače održavane prijateljske utakmice, kvalifikacijski termini nisu dirnuti. Normalno će se održavati po identičnom formatu kao sada. Iz deset skupina dvije prvoplasirane reprezentacije idu na Euro, a njih četiri će ga izboriti doigravanjem u Ligi nacija.
Naravno, ako se neka reprezentacija kvalificirala na Euro i osvojila je prvo ili drugo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, tada na Euro ide i prva sljedeća iz te skupine. Primjerice, ako Hrvatska osvoji doigravanje i ode na Euro, a usput je bila prva u svojoj kvalifikacijskoj skupini, tad treća reprezentacija iz te skupine dobiva pravo odlaska na Euro. Zvuči odlično...
No, naravno da je tako samo površinski, kritike već postoje. Neke od reprezentacija mogu svjesno gubiti mjesto u svojoj diviziji kako bi pale u nižu pa se tako lakše doigravanjem plasirale na velika natjecanja.
ne bi volio bit u koži onih koji se nadaju neodlasku na svjetsko ukoliko se pobijedi Ukrajina.. nije lako gristi se u sebi