Među svjedocima epohalnog nastupa zlatne braće Sinković i srčane povratničke izvedbe skifista Damira Martina bio je i jedan član posade koja je još prije 21 godinu osvojila prvo olimpijsko odličje za Hrvatsku.
Kao što je poznato, Hrvatska je za Igre u Sydneyu 2000. formirala osmerac, koji je na kraju osvojio olimpijsku broncu. A uz braću Skelin, Francetića, Frankovića, Čuljka, Boraske, Vujevića i kormilara Petriška, u toj je hrvatskoj veslačkoj “krstarici” sjedio i prof. dr. sc. Tomislav Smoljanović, danas pročelnik Zavoda za ortopediju i traumatologiju KBC-a Zagreb.
Bralić ih može sve naučiti
No, nije on bio u Tokiju kao član zdravstvene ekipe Hrvatskog olimpijskog odbora nego kao član Medicinske komisije Svjetskog veslačkog saveza (World Rowing). A kao takav, i kao bivši veslač, svjedočio je povijesnom trenutku, onome kada su Valent i Martin Sinković nakon dvojca na pariće u Riju, zlato osvojili i u Tokiju, ali u drugoj disciplini, u dvojcu bez kormilara.
– Sinkovići su pokazali da mogu biti najbolji u veslanju u što god da se upuste. I kao takvi su svim konkurentima, aktualnim i potencijalnim, još u Tokiju dali misliti da se pitaju što li će hrvatska braća izabrati nakon Tokija.
I sam Smoljanović oduševljen je što je te fenomene svjetskog veslanja dala upravo Hrvatska.
– Fantastično je to što su Valent i Martin sve postigli, a napustili su disciplinu u kojoj su dominirali, u kojoj su bili svjetski rekorderi, da bi pokazali da mogu uspjeti i u rimen veslanju. Ponekad mi se čini da kod kuće imaju kolo sreće i da ga zavrte da vide što će sljedeće veslati. Zapravo, to je samo bio dokaz da vas trener Nikola Bralić može naučiti i skul i rimen veslanje i pripremiti za najveće moguće uspjehe. Nadam se da će on što dulje ostati s njima i da će dečki i dalje imati snažnu potporu sustava i da će ih zdravlje poslužiti.
A sreće sa zdravljem Damir Martin baš i nije imao. A on se, kada je osjetio da ima problema s kukom, obratio upravo doktoru Smoljanoviću, kolegi veslaču.
– Vidjevši njegovo stanje, odlučio sam ga preporučiti njemačkom ekspertu za kukove dr. Dienstu, vrhunskom kirurgu koji ima puno utakmica u nogama i vrhunsku opremu, a i bio sam siguran da će Damir ondje imati vrhunsku skrb.
Očito je da je preporuka bila pun pogodak i da je dr. Dienst obavio posao sjajno kada se Martin uspio vratiti na olimpijsko postolje.
– Ta je operacija napravljena kroz male rupice, artroskopski kako bi se smanjila trauma na tkivo i ubrzao oporavak. Taj zahvat izazove inflamaciju tkiva i radi te upale to je bolno mjesecima, čak i do godinu dana, a znate kakvo je pravilo u vrhunskom sportu. Ako ne trenirate tjedan dana, treba vam mjesec dana da se vratite tamo gdje ste stali. Mnogi bi na tom putu odustali, ali ne i Damir Martin.
Slaganje osmerca ne bi čudilo
Može li s takvim kukom Martin biti konkurentan i u Parizu?
– Premda biologija čini svoje i on ima određeni broj godina, budu li s njim radili pametno i kvalitetno, mislim da se može zadržati još jedan ciklus na ovoj razini. Damiru upornosti ne nedostaje, no ono što nama nedostaje je implementiranje sustava koji će od talentiranih klinaca izbaciti nove Sinkoviće i novog Damira Martina. Onda ni slaganje osmerca ne bi bilo čudo.
>> Pogledajte doček Tina Srbića
Hrvatski osmerac? Hrvatska s dva muška čamca na Olimpijadi nema resursa za osmerac. Nema niti izglednog četverca. Veslanje, naš trofejni sport, je zapostavljeno, klubova ima malo a i domaćih natjecanja. Niti medalje ne mogu izbrisati dojam da je naše veslanje postalo obiteljski projekt nekoliko upornih obitelji. A to ne bi trebalo tako biti.