Jedan po jedan dolazili su naši igrači poprilično tužni u miks zonu pred hrvatske izvjestitelje nakon poraza od Španjolske. Nije ih moglo utješiti niti to što su im hrvatski navijači na kraju pjevali i skandirali i pored visoka poraza. Niti to što su, s ovako skraćenom rotacijom, ostali bez energije potrebne za ozbiljno suprotstavljanje furiji.
- Ne smijemo se vaditi na energiju jer ovo je bila utakmica za medalju i zato sam jako razočaran. Možda će nam ovo više značiti kada se glave ohlade, no sada mi ništa ne znači što sam četvrti u Europi - zborio je naš najbolji strijelac Bojan Bogdanović (22 koša uz šut 8-14).
Slično se osjećao i kapetan Roko Ukić (12 koševa, četiri asistencije):
- Kako smo igrali posljednje dvije utakmice mi doista nismo zaslužili medalju. Ukupno gledano, postigli smo dobar rezultat, no san o medalji očito je bio više samo san jer u obje utakmice u kojima smo ju mogli izboriti nismo bili niti blizu.
Ponudili smo mu alibije u skraćenoj rotaciji i potrošenosti momčadi, no nije ih prihvatio.
- I laicima je jasno da je nama Markota danas puno nedostajao, a da ne govorim o Marku Tomasu. Osvojili smo najnezahvalnije, četvrto, mjesto, no mi realno i ne zaslužujemo više. Mi toliko vrijedimo u ovom trenutku.
Hoće li uspjeti pokriti trenutno nezadvoljstvo činjenicom da je napravljeno puno u odnosu na prethodna prvenstva?
- Neće nikad, jer ja nemam još puno. Nemamo mi puno prilika kao neke druge reprezentacije, imali smo tu jednu i nismo ju iskoristili. Nisam ja Šarić pa da imam još 10 prvenstava ispred sebe. Ja ne znam koliko ću ja moći još jer mene ovakvo prvenstvo istroši kao cijela sezona. Nije lako igrati ovako puno utakmica u malo dana, u tako emotivno i psihološki nabijenim trenucima.
Privlači li ga ideja igranja na Svjetskom prvenstvu?
- Privlači me to da izađem s terena da me ništa ne boli, no to ovdje nisam uspio. Ne mogu ništa sa sigurnošću govoriti, trenutno sam totalno prazan i neću donositi bilo kakve odluke u ovakvim trenucima. Daleko je Svjetsko prvenstvo, vidjet ćemo - kazao je Ukić.
Naše igrače publika je nagradila unatoč porazu. Za razliku od onih \"minus 28\" koji su ispraćeni zvižducima i psovkama, ovih \"minus 26\" ispraćeno je skandiranjem \"Zovi samo zovi\" i \"U boj, u boj\".
- To jest neki pokazatelj da smo nešto dobro napravili do ove dvije posljednje utakmice, no to su nam skandirali na račun stare slave. Nije lijepo što smo ovako završili jedan san i samo zbog toga sam tužan, no dali smo sve što smo imali. Bilo je to odlično razdoblje mog života, najljepše u mojoj sportskoj karijeri - ustvrdio je Luka Žorić (8 koševa, 6 skokova), jedan od onih koji je i jučer išao kod dr. Josipa Samardžića po injekciju protiv bolova.
- Naš liječnik se nadavao injekcija za cijelu karijeru. Pola momčadi je bilo na injekcijama, jer svi su htjeli igrati, pa tako i Markota koji je svježe ozlijedio gležanj - dodao je Žora.
11 utakmica u 8 dana je idiotizam
Posebno ispuhano djelovao je naš prvi centar Ante Tomić. Igrao je samo 14 minuta i ubilježio dva skoka, dvije asistencije i jedan koš. Nezadovoljan sam sa sobom, Ante je utučen produžio u svlačionicu. Valjda pred novinarima nije htio tražiti alibi u zdravstvenom problemu zbog kojeg nije mogao niti spavati normalno (hemeroidi). A to Antino stanje može biti posljedica doista nehumanog sustava natjecanja.
- Igrati 11 utakmica u 18 dana na rubu je idiotizma, no kako nama tako i suparnicima - zborio je Simon (3 koša) koji je priznao nešto neobično: - Imamo osjećaj, iako znam da je to glupo, da bi mi bilo lakše da smo peti nego četvrti jer bi to značilo da smo Eurobasket završili s pobjedom. Iznenadili su me petoplasirani Slovenci s tim slavljem kao da su osvojili olimpijsko zlato.
>> Barem ovaj \'trofej\': Bogdanović u najboljoj petorci prvenstva!