Ipak je još rano, s obzirom na to da je utakmica kasno poslijepodne. Tek pred dvoranom nešto veća gužva. Svi traže ulaznice, a preprodavača koliko hoćeš.
Alilovićeve obožavateljice
Dvije ulaznice za 100 eura, viče jedan od njih. Prilazi mu jedan naš navijač i bez razmišljanja kupuje.
Trebaju mi baš dvije za prijatelje iz Zagreba. Dobro sam prošao. Najjeftinija ulaznica za polufinale stoji 40 eura, a ja sam dvije dobio za sto – sretan je bio naš navijač. Ima li netko ulaznicu – čulo se nakon nekoliko minuta.
Mladi par iz Vinkovaca došao je u Beč "na prepad".
– Došli smo pogledati polufinale, a nemamo ulaznice. Računali smo na preprodavače. Valjda će nam se uskoro posrećiti – rekli su.
Skupina djevojaka iz Varaždina navijat će posebno za jednog našeg igrača.
– Mirko je car. Znate li samo koliko on ima obožavateljica? Jako puno. Još kada bih uhvatila njegov autogram – rekla je jedna od njih.
Lavrov: Ovo nije rukomet
Tu su i Osječani.
– Idemo na sve utakmice naše reprezentacije od Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2007. godine. Bili smo i u Lillehameru prije dvije godine, a taj nas je izlet toliko stajao da smo se godinu dana financijski oporavljali. Sada nam je bilo mnogo lakše. Sjeli smo u auto i došli. Ulaznice smo nabavili davno prije jer smo nekako osjećali da ćemo igrati u polufinalu – rekao je Darko, koji radi kao automehaničar.
Naši rukometaši dobili su po dvije ulaznice za svoje supruge ili djevojke.
– Eh, da je moglo više. Imao sam sto narudžbi – rekao je Igor Vori.
Mirko Bašić i Senjanin Maglajlija, trenerski dvojac iz Croatia osiguranja, došli su automobilom iz Zagreba. Bašić se susreo s Andrejem Lavrovom, legendarnim ruskim vratarom.
– Ovo više nije rukomet. Više izgleda kao tučnjava. Nakon svakog napada, igrači se samo primaju za bolna mjesta. Nekad se igralo mnogo ljepše – rekao je Lavrov.
I u EU ima preprodavača karata?!?!