Ovoga tjedna, točnije 1. lipnja, mladome 22-godišnjem lijevome braniču, nekada velikom talentu hrvatskog nogometa Silviju Anočiću, istekao je ugovor s Romom, u koju je došao još kao 16-godišnjak i ondje proveo čak pet godina.
Međutim, taj datum možda neće imati toliku važnost u karijeri darovitoga nogometaša, kao primjerice 18. rujna 2019. godine, dan kada je nevjerojatni pehist Silvio Anočić u dresu Cibalije u utakmici s Međimurjem u Čakovcu zaigrao nakon čak 28 mjeseci stanke!
Ozljeda na ozljedu, operacija kralježnice pa mukotrpan oporavak od dvije i pol godine, čak u jednom trenutku i dramatična pomisao na završetak karijere... Sve je to bio dio Silvijeve tmurne svakodnevice, i to sve zbog jednog nemuštog, uobraženog i pretencioznog talijanskog liječnika.
Čovjeka koji je upravo zbog pogrešne Silvijeve dijagnoze na kraju dobio otkaz u Romi. Silvija Anočića, danas slobodnog i – ono najvažnije – ponovno zdravog nogometaša u punoj snazi pronašli smo u rodnome Nardu, mjestu u Osječko-baranjskoj županiji.
– Treniram stalno, kao da nije odmor, odmarao sam se za vrijeme koronavirusa. Treniram u Osijeku tri puta tjedno s kondicijskim trenerom Marijem Zelićem. Potpuno sam fit, nakon dosta dugo vremena mogu reći da sam zdrav i da mogu nesmetano igrati, da se ne moram ničega u treningu bojati – počeo je svoju priču Silvio Anočić i nastavio:
Naporni treninzi
– Dvije i pol godine u Italiji nisam igrao, dvije godine i dva mjeseca nisam uopće trenirao. Ništa nisam radio. Ja sam sedam-osam mjeseci čekao na operaciju kralježnice i šetao kao moja baka od 85 godina. Cijeli nagnut na stranu, nisam se mogao ispraviti. Kralježnica mi je operirana u Rimu u listopadu 2018. godine. Nažalost, time nije bio riješen moj zdravstveni problem. Prije operacije probao sam liječenje ubrizgavanjem kortikosteroida u diskove, i stanje je bilo dobro samo dva tjedna, nakon čega me kralježnica ponovno počela boljeti.
Kako je došlo do vaše ozljede?
– Ozljedu su mi otkrili kada sam došao na liječnički pregled u Genou, kamo me Roma željela poslati na posudbu. Tamo je ustanovljeno da imam upaljene prepone i puknut ligament pubične kosti, što su mi liječnici u Romi tvrdili da ne postoji. Ta ozljeda dogodila mi se u mojoj drugoj sezoni u Rimu. Mi smo tamo trenirali po tri-četiri sata dnevno.
U toj sezoni igrao sam za Romu u Primaveri i u Ligi prvaka mladih sve utakmice, dva puta tjedno, i za vrijeme neke utakmice na umjetnoj travi puknuo mi je taj ligament. Zbog toga sam četiri mjeseca pauzirao, a pravi razmjeri te nezaliječene ozljede otkriveni su dvije godine kasnije na tom liječničkom pregledu u Genovi. Oni su me odmah poslali natrag u Rim, gdje mi je Romin liječnik opet kazao da nemam nikakav problem i da mogu igrati.
Što ste tada učinili?
– Tada sam otišao po treće mišljenje u Hrvatsku, dr. Boriću, koji mi je kazao: “Dva do devet mjeseci ne smiješ ništa raditi, nego čekati da prođe upala.” Vratim se u Rim, a Romin liječnik mi opet kaže da mi nije ništa. I takav sam tri-četiri mjeseca trenirao u teretani, dizao utege i jačao prepone koje su bile upaljene. Možete si misliti koliko me to boljelo. Oni su mene usto još i masirali i pritiskali mi ta upaljena mjesta. I naravno, od toga su mi iskočili diskovi na kralježnici. I onda sam morao ići na operaciju – prisjeća se Silvio epizode iz Italije.
Je li ona pomogla?
– Dva ili tri mjeseca kasnije, kada sam krenuo trčati i raditi vježbe, počelo me sve opet boljeti, kao da uopće na operaciji nisam bio. Tada mi je dr. Borić kazao kako bih morao na novu operaciju jer su mi diskovi ponovno iskočili. Tada mi je prošlo kroz glavu, što sam rekao i svom menadžeru Bičaniću: “Više neću igrati, budem li ponovno operiran, mogao bih postati invalid!”
I tad je on, u travnju prošle godine, došao na ideju da se obratimo dr. Željku Kapulici koji moj problem može riješiti bez operacije. I on je za samo tjedan dana riješio problem pubične kosti i za dva tjedna problem kralježnice. Kada sam se vratio u Rim, oni nisu mogli vjerovati da ja uopće trčim. A ja ne da sam trčao, nego sam ih “ubio” na treninzima koliku sam želju i inat imao – ističe Silvio.
U Italiji nisam imao sreće
Nakon što se prošli takvu kalvariju u Italiji, žalite li za godinama koje ste tamo proveli?
– Mnogi znaju reći da za mlade igrače nije dobro da idu u Italiju , što je za neke doista tako i ispalo. I mene su u jednim novinama stavili u momčad mladih hrvatskih igrača koji su u Italiji propali, a nitko se nije zapitao – zašto ja tamo ne igram? Nitko nije znao moju priču. Međutim, kada govorim o boravku u Romi, ja sam tamo u prvoj sezoni igrao Ligu prvaka mladih, u kojoj smo došli do polufinala. U četvrtfinalu izbacili smo Manchester City, a ja sam bio igrač utakmice.
U sljedećoj sezoni bio sam u idealnoj momčadi Lige prvaka mladih. Meni je u to vrijeme Luca Pellegrini, sjajan mladi igrač kojega je Roma prodala Juventusu za 25 milijuna eura, bio rezerva.Na žalost, u Italiji jednostavno nisam imao sreće. Ali, i da kažem da sam pogriješio što sam tamo išao, ja se sada mogu pohvaliti da sam u Romi igrao s Tottijem, Maiconom, De Rossijem, Ashleyem Coleom, Keitom, Salahom, Alissonom, Rüdigerom, Džekom, Pjanićem, Ljajićem, Kolarovom... Ja sam cijelo vrijeme bio s prvom momčadi, u kojoj su me vodili Spalletti i Rudi Garcia, a igrao sam za juniore.
Kako ste se snašli u Cibaliji?
– Poslije 28 mjeseci stanke bilo mi je potrebno nekoliko utakmica da malo opet “nadođem”. Prvih nekoliko utakmica bilo mi je jako teško igrati, a kakav sam pehist, baš kada sam proigrao kako znam i postigao pogodak protiv Solina, a potom odigrao odlično u Dugopolju, došao je koronavirus. U Cibaliji su me vodili najprije Davor Mladina, a poslije njega Petar Tomić – zaključio je Silvio Anočić.