Hrvatski kup ove sezone ušao je u svoju završnicu. Rabuzinovo Sunce pripast će Rijeci ili Dinamu, dok će vlasnik "zlatne kopačke", nažalost samo na papiru, ostati 34-godišnji Riječanin Dražen Pilčić, nogometaš trećeligaša Grobničana i sin dugogodišnjega ekonoma hrvatske reprezentacije Mladena Pilčića.
Taj je rasni centarfor zakoračio u antologiju hrvatskog nogometa 29. kolovoza 2023. godine, kada je u utakmici pretkola Hrvatskog kupa u Orahovici u pobjedi Grobničana nad domaćim Papukom 29:1 postigao čak deset pogodaka. Evocirali smo u razgovoru s Pilčićem najznačajniju utakmicu njegove karijere.
Dva dana na putu
– Bila je to utakmica u kojoj su za domaći Papuk nastupili veterani. Kako smo postizali pogodak za pogotkom, pitao sam suca: "Može li se ovo kako skratiti, prekinuti?" na što mi je on rekao da ne može jer utakmica je u nadležnosti HNS-a. Mi smo tamo odigrali kao trening-utakmicu, kad smo već došli tamo. Mi smo zbog te utakmice bili dva dana na putu, spavali smo u Slavonskom Brodu, naši dečki uzimali su slobodne dane na poslu da bi igrali tu utakmicu.
Jeste li ipak mogli biti blaži prema domaćinima?
– Bilo bi ružno, podcjenjivački prema domaćinima da smo mi dolazili pred gol pa se vraćali natrag. Ma, dođeš pred gol i završiš akciju šutom, daš gol. A što ćeš! – sliježe ramenima Pilčić i nastavlja:
– Po meni, ta utakmica se nije trebala ni igrati. Možda ju je trebalo odgoditi. Trebali su ljudi iz Orahovice reći: "Takva je situacija, nemamo igrača." Navodno se njima prije sezone sve bilo raspalo. Ne znam detalje, ali oni su unatoč problemima htjeli odigrati tu utakmicu.
Jesu li vas domaći igrači molili da im ne zabijate toliko golova?
– Nisu. Bili su korektni, nisu se bunili, govorili su: "Igrajte koliko možete, mi ćemo koliko možemo", a svaka im čast da su nam čak uspjeli dati gol. Poslije utakmice nisu bili ljutiti na nas, dapače, počastili su nas, pripremili su roštilj, popili smo s njima, zabavili se, bili su tamburaši. U šali su nam rekli: "Niste nam trebali baš toliko zabiti." Ali, vjerujte mi, nastupio sam tamo kao sportaš – jer ako nisi pošten prema sportu, on ti to kad-tad vrati – iako mi je bilo malo neugodno toliko zabiti. Nije mi danas tih deset golova nešto čime ću se hvaliti. Da je suparnik bila momčad iz našega ranga, ajde, onda bih baš bio ponosan. Ali, opet, ljudi su htjeli odigrati tu utakmicu.
Je li vam barem drago da ste prvi strijelac Hrvatskog kupa u sezoni 2023./2024.?
– Je, naravno. Tada su mi u Orahovici govorili da mogu dostići Kramarića, koji je zabio osam u jednoj utakmici Kupa, a meni to uopće nije bilo na pameti. Tek kad sam zabio prvi, drugi, treći... pa onda shvatim da ne mogu promašiti gol, onda mi je i to došlo. Eto, nadmašio sam Kramarića, ali gdje sam ja od njega! – smije se Pilčić.
Kakva vam je statistika ove sezone?
– Ove sezone postigao sam 15 pogodaka za Grobničan, prvi sam strijelac Druge NL, dijelim prvo mjesto s Ayajijem iz Opatije. U sezoni 2012./2013., kada sam igrao za Pomorac iz Kostrene, bio sam prvi strijelac druge lige i najbolji igrač u izboru Sportskih novosti. Inače, za Grobničan sam samo u prvenstvenim utakmicama u devet i pol godina postigao 270 golova. I igrat ću i dalje, sve dok se budem dobro osjećao.Trener nam je Predrag Stilinović, stara škola, spremni smo, treniramo jako...
Svojedobno ste bili i prvoligaški igrač?
– Imam dvadeset nastupa za Rijeku u Hrvatskoj ligi, u sezoni 2010./2011. i jedan gol – Zagrebu na Kantridi te 18 nastupa za Koper u prvoj slovenskoj ligi. U Rijeku me bio doveo trener Nenad Gračan, a onda me u igru ubacio Elvis Scoria. Kod njega sam zabio taj gol; poveli smo 1:0, a Krstanović je poništio naše vodstvo, završilo je 1:1. Sad se viđam s Krstanovićem na trećeligaškim terenima, igra za Karlovac...
Je li vam žao što niste više igrali za Rijeku?
– Nije mi žao ni zbog čega jer sam se kao čovjek u potpunosti ostvario, a to mi je najvažnije. A u nogometu? Čujte, možda sam ponekad donosio neke krive odluke, možda ponekad negdje za mene nije bilo dovoljno sluha, ali tako se poklopilo. Ja sam svojom karijerom na kraju zadovoljan. A da sam mogao više, vjerojatno sam mogao – da sam bio pametnije glave ili da me imao tko negdje usmjeriti.
Fox in the box
Koje su vaše napadačke odlike, kada ste najbolje igrali?
– Dešnjak sam, izraziti gol-igrač, imam odličan osjećaj za loptu unutar šesnaesterca, Englezi to zovu fox in the box. Najkvalitetnije sam igrao kod Ranka Bukete u Pomorcu. On me bio vratio u klub nakon što me njegov prethodnik Stjepan Ostojić bio potjerao. Nakon te sjajne sezone Matjaž Kek me bio doveo u Rijeku, bio sam tamo ono ljeto kada smo izbacili Stuttgart. U pripremnim utakmicama zabio sam pet ili šest golova, Kek me cijenio, u drugoj momčadi dao mi je da pucam penale, čak sam i kapetansku traku nosio u jednoj utakmici. Tada sam bio druga špica Rijeke, odmah iza Benka, ali onda su došli Tadić i Krstanović i onda sam još uoči početka prvenstva doživio tešku ozljedu pa sam dugo pauzirao. Nakon toga nisam se više uspio nametnuti. Tata mi i danas kaže kako Kek, kad god se sretnu, pita za mene. Na njegovu preporuku sam i otišao iz Rijeke u Koper.
Čime se bavite uz igranje za Grobničan?
– Roditelj sam njegovatelj. Moja kći, uskoro osmogodišnja Victoria rođena je s rijetkom bolesti crijeva, gastroshizom, imala je osam operacija, prošli smo dosta toga. Ja sam inače doma s njom, dok supruga ima kozmetički salon. Prije toga bio sam vozač kombija.
Idete li na finale Kupa na Rujevicu?
– Ići ću ako nabavim ulaznicu. U finalu bih dao blagu prednost Dinamu zbog one pobjede nad Rijekom u prvenstvu. No Kup je drugačije natjecanje, vjerujem da i Rijeka ima dobre šanse. Mogla bi biti slična utakmica kao u Zagrebu, možda bi mogli odlučivati i jedanaesterci, ako ne i gol u gostima – zaključio je Pilčić, koji je nekada u Rijeci bio suigrač s Rijekinim pomoćnim trenerom Đalovićem.