Ni Marko Pjaca, poput brojnih Dinamovih dragulja prodanih u Mamićevoj eri, nije uspio dosegnuti broj od sto nastupa za Dinamo. Zaustavio se na 92 i, tek zakoračivši u 21. godinu, posljednji put mahnuo zagrebačkoj publici.
Pjacin uspon od Lokomotive, u čijemu je dresu odigrao prvu seniorsku utakmicu, do bogate torinske Stare dame i najskupljega igrača Dinamove povijesti, ima nekoliko dodirnih točaka s uzbudljivom maksimirskom pričom Luke Modrića. Naime, obojica nogometnih genijalaca u jednom su trenutku bila višak u Dinamu.
Luku su u juniorskoj dobi, kao nogometaša bez naročite perspektive, poslali na kaljenje u Mostar, dok je Marko kao pionir iz Dinama dobio povratnu kartu za ZET u kojemu je ponikao.
Hat-trick protiv Celtica
Obojica reprezentativaca čak su u jednoj fazi svoje karijere imali istoga trenera, Stjepana Deverića. Njegov je istančan ukus za pravu nogometnu klasu spasio Modrića, omogućivši mu afirmaciju u Zrinjskom, dok je Marka Pjacu, kao trener juniora Lokomotive, uzeo iz kadetske momčadi pod svoje okrilje. Mali ‘Rambo s Borovja’ imao je 16, a igrao je protiv 18-godišnjaka.
– Na Pjacu me upozorio šef Lokomotivine škole Jurica Čabraja i ja sam odmah uočio da dečko pokazuje kvalitete prema kojima nisam mogao ostati ravnodušan. Robustan, čvrst, fizički moćan individualac, bez kompleksa se suprotstavljao starijim momcima ne dopustivši da razlika u godinama bude uočljiva. Imao je već dovoljno zrelosti i stav pobjednika pa sam ga i preporučio šefu prve momčadi Tomislavu Ivkoviću – prisjeća se Deverić.
Ima li kod Marka Pjace još prostora za napredak?
– Uvijek ima. Uza sve svoje kvalitete u ofenzivnom dijelu, Marko može još više dati u igri prema natrag. Ne u fizičkom smislu, ne mislim da on ne stigne pomoći obrani, nego u taktičkom, jer se još uvijek ponekad zaboravi u igri. I zato nije mogao odabrati bolji poligon za usavršavanje od talijanske lige, gdje se najviše inzistira upravo na taktičkoj odgovornosti – dodaje Deverić.
Marko Pjaca seniorski debi imao je s nepunih 17 godina, 24. veljače 2012. godine, na utakmici Lokomotiva – Zadar (3:0), u otužnom ambijentu, pred samo stotinu gledatelja u Maksimiru. Ušao je u 66. minuti umjesto Australca Tomija Jurića i zaigrao s Ademijem, Antolićem, Brozovićem, Šitumom i Kramarićem, kojemu je majstorski namjestio pogodak.
Za Dinamo je prvu prvoligašku utakmicu odigrao 18. srpnja 2014. godine, kod trenera Zorana Mamića. Plavi su svladali Slaven Belupo u Maksimiru s 4:0, a Pjaca je postigao prvi pogodak. U istoj polusezoni dogodio mu se i vrh vrhova maksimirskoga razdoblja: protiv Celtica postigao je hat-trick. Europa je tada upoznala svu raskoš darovitosti plećatoga dečka s Borovja...
Marko Pjaca iz sportske je obitelji. Majka Višnja, liječnica, nekada je bila prvakinja Hrvatske u džudu, dok o Markovu ocu na stranicama Hrvatskog hrvačkog saveza stoji: ‘Trojka trenera, Josip Marić, Željko Pjaca i Vlado Lisjak tijekom Domovinskog rata obnašala je dužnost izbornika i trenera hrvačkih selekcija, obavljajući naizmjence svoje dužnosti u dvorani i na ratištu’. Tata Željko bio je vrstan hrvač grčko-rimskim stilom.
Željko Pjaca prije pet godina poduzeo je jedan od najvažnijih manevara Markove karijere. Angažirao je Marka Naletilića za sinova zastupnika i taj odnos davno je iskoračio iz okvira poslovnog. Naletilić u ovoj priči nije hladni, proračunati menadžer, nego pouzdani, odani, povjerljivi obiteljski prijatelj. Posao s Juventusom jedan je od najvećih koje je ikada sklopio, iako zasluge za rekordan Dinamov transfer treba pripisati i vladajućoj maksimirskoj garnituri.
Granica čarobnjaštva
Naime, malo je klubova u svijetu koji se mogu pouzdati u tako poduzetnoga, zagriženoga, nadobudnoga poslovnoga savjetnika, koji je u stanju nategnuti cijenu na bajkovitih 22,5 milijuna eura za igrača koji praktički još nije standardni reprezentativac. To već graniči s čarobnjaštvom! A zamislite koliko bi Pjaca tek vrijedio da ga se Čačić protiv Portugala sjetio prije 110. minute i omogućio mu da Hrvatsku odvede u četvrtfinale Eura...
Marko Pjaca, još jedan purger, dečko apolonske građe, hollywoodskog osmijeha i svjetska nogometna veličina, odlazi iz svoga Dinama. Težina njegove odsutnosti, bojimo se, imat će razoran učinak. Dinamo još dugo neće imati takvoga igrača.