Ivano Balić bio je vođa generacije koja je do njegova odlaska 2013. u deset godina osvojila osam velikih medalja (svjetsko i olimpijsko zlato, dva svjetska srebra, broncu na OI, dva srebra i jednu broncu na EP-u). Dolaskom na mjesto izbornika Slavka Goluže štafetu vođe nove generacije 2011. preuzima Domagoj Duvnjak.
Kao predvodnik novog vala igrača osvojio je zasad komplet od tri bronce (SP, OI, EP). No, ne treba zaboraviti da je Duvnjak u reprezentaciji još od 2007. a sve do 2011. bio je u sjeni rukometnog Mozarta. I jedan i drugi igraju na mjestu organizatora igre, a zanimljivo je da je upravo Balić igrački idol Domagoju Duvnjaku.
IGRA U OBRANI
Ivano Balić dugo je izbjegavao igranje u obrani i više ga je veselio samo napad. Kada je igrao obranu, uvijek bi ga postavljali sa strane. Bio je prilično čvrst, pored njega nisu mogli proći ni tjelesno jači igrači. Kako je dobro čitao igru, često bi znao presjeći loptu i povući kontru. A u povlačenju kontre imao je preciznu ruku koja je pronalazila suigrače u stilu najboljih quoterbackova.
Domagoj Duvnjak ima puno zahtjevniju ulogu u obrani. Igra na mjestu trojke koja zahtijeva zaustavljanje suparničkih desnih vanjskih pucača. S obzirom na visinu, dobar je u skok-bloku, a zahvaljujući brzini u nogama, stiže za kratko vrijeme pokriti puno prostora. Nema kao Balić tako preciznu loptu u kontri.
IGRA U NAPADU
Ivano Balić bio je pravi genijalac. Kad je bio na vrhuncu, nitko osim njegovih suigrača nije mogao predvidjeti gdje će njegova lopta završiti. Donio je NBA dodavanje u rukomet, imao je raznovrstan repertoar udaraca. Posebno je volio igru s kružnim napadačima. Na sebe bi navukao po dvojicu, trojicu igrača, a onda bi podvalio loptu Voriju ili Suliću. Dok je bio mlađi, znao je kao srednji vanjski šutirati puno više nego desni ili lijevi vanjski igrači. Jedan na jednoga bio je nezaustavljiv, a jedini kojemu je to potpuno uspjelo bio je Bertrand Gille u četvrtfinalu SP-a 2007. godine.
Domagoj Duvnjak ne teži ljepoti u dodavanjima, ne teži nekom ludom potezu. Više igra konkretno prema vratima. Ima veoma brz izbačaj šuta i dok se suparnička obrana ne snađe, lopta je u mreži . Ima sve više dobrih dodavanja, ali daleko je još od atrakcija kakve je donosio Ivano.
BRZINA
U utrci na 100 metara vjerojatno bi imali približan rezultat.
OZLJEDE
Ivano je stradao više od Domagoja koji u karijeri još nije imao ozbiljnu ozljedu. Ivana su najčešće mučila leđa, pa koljena, list, trbušni zid. Opet, Ivano nije propustio niti jedno veliko natjecanje. Uvijek bi stisnuo zube.
RANA KARIJERA
Domagoj je imao puno više uspjeha od Ivana igrajući na velikim rukometnim natjecanjima u mlađim dobnim skupinama. Bio je europski kadetski prvak u Estoniji 2006. i MVP prvenstva. Ivano je sa 18 godina bio prvi put pozvan u reprezentaciju, uoči SP-a u Japanu 1997., ali se ozlijedio. Trebao je ići i dvije godine poslije na SP, ali opet ga je zaustavila ozljeda.
PROGLAŠENJA
Ivano je u karijeri triput bio proglašen najboljim svjetskim igračem - 2003., 2006. i 2007. godine, a 2010. godine u anketi Svjetskog rukometnog saveza proglašen je najboljim igračem svijeta u povijesti rukometa, ispred Nikole Karabatića i Talanta Dušebajeva. Veliko je priznanje dobio kada je na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine nosio hrvatsku zastavu na otvorenju. Domagoj je proglašen najboljim igračem svijeta u izboru IHF-a za 2013. godinu.
AUTORITET
Ivano je bio veliki autoritet, ne samo kod suigrača već i kod izbornika, suparničkih igrača, ali i sudaca. Domagoj je puno mirniji...
>>I tata je igrao... Ali na drugoj poziciji, sine!
>>Domagoj Duvnjak najbolji je igrač svijeta za 2013. godinu
Balić je kralj. Duvnjak je princ u razvoju s punim kapacitetom da postane kralj.