Powerlifting u Hrvatskoj jest brzorastući sport jer dok trenutačno po podacima Hrvaskog powerlifting saveza postoji 21 registrirani klub, prije dvije godine bilo ih je svega deset. A zašto se situacija mijenja toliko na bolje objasnio je u razgovoru za tjednik Max! dvostruki državni prvak i rekorder Goran Dugojević (35).
- Popularnost powerliftinga je konstantno u usponu, kako u svijetu, tako i kod nas. Čak primjećujem veći broj novih klinaca koji svakodnevno dolaze na treninge i rade osnove powerliftinga. Mislim da to funcionira na način - kad te uzme, više te ne pušta. Jednostavno čovjeka tjera da probija granice, istovremeno stvarajući osjećaj užitka i ugode nakon treninga - kazao nam je Goran.
A svakako je Goranu posebnu ugodu učinila činjenica da se njegov trud isplatio u 2018. godini, koju je završio novom zlatnom medaljom u kategoriji do 93 kilograma.
- Prvenstvo je održano u Đurđevcu 15. i 16. prosinca. Nastupilo je oko 120 natjecatelja i osvojio sam ukupno zlato za total, što je zbroj sva tri "lifta", koji daje ukupni total i nosi najveću težinu, te po zlato pojedinačno za čučanj i mrtvo dizanje.
Ljudi često miješaju powerlifting s klasičnim dizanjem utega, no to nije isto. U powerliftingu se natjecatelji nadmeću u tri discipline, za svaku imaju tri pokušaja i računa se samo najbolji rezultat, te se na kraju sve težine zbrajaju. Konkretnije, riječ je o spomenutom čučnju i mrtvom dizanju te pritisku s klupe, poznatijem kao "benč".
Aktualnom prvaku Hrvatske sve tri discipline idu podjednako dobro, na što je iznimno ponosan. Zato u karijeri ima 23 medalje, od čega 14 zlatnih, a osim dvije titule najboljeg u Lijepoj Našoj, jednom je bio srebrni i kad je prošlog ožujka nastupio na jednom od natjecanja u kategoriji do 105 kilograma postavio je državni rekord od 182,5 kilograma i zasad nije srušen.
Baš kad se 2016. okitio prvim zlatom na državnoj razini, razgovarali smo posljednji put. Također je bio u kategoriji 93 kilograma i u klubu Maksimum.
- Ostao sam u Maksimumu s kojim sam i započeo natjecateljsku karijeru, iako klub nije iz Zagreba (iz Pitomače je, op.a.) i ne treniramo zajedno sve funkcionira dobro i zasada nema razilaženja. Na svako državno prvenstvo izlazim u kategoriji do 93 kilograma jer je to moja prirodna masa i teško izlazim iz tog okvira.
Odradio sam dva, tri kupa u kategoriji do 105 kilograma, međutim, iako sam bio težinski inferioran, postigao sam vrhunske rezultate. Treniram tri do četiri puta tjedno po dva i pol sata, osim kada je faza priprema, onda se trening protegne i na tri sata, ponekad nešto više - pojašnjava i opisuje prehranu, ali i treninge malo detaljnije:
- Što se prehrane tiče, pobornik sam hrane koja dolazi iz kuhinje. Dakle, naglasak je na mesu kao najjačem izvoru proteina i jednom tjedno riba. Dnevno jedem četiri obroka, uz voće. Pijem puno vode, posebno tijekom priprema i napornih treninga. Od dodataka prehrani koristim samo kalcij, mangezij i cink.
U vrijeme izvan priprema treniram triput tjedno, a to uključuje tri bazne vježbe koje se izvode na natjecanju, uz ostale varijacije kao prednji čučanj, kosi i kontrakosi benč, “overhead squat”, “military press”, leđna ekstenzija, veslanja za leđa, triceps aktivacija... A kad su pripreme radim samo bazne vježbe uz ekstenziju leđa i veslanja u pretklonu. Same pripreme traju oko 45 dana i u to vrijeme jedem isključivo kuhanu hranu, ništa po tom pitanju ne mijenjam.
Naravno, kad čovjek nešto voli, onda mu nije teško, to postane užitak. Ne smeta ni činjenica što u powerliftingu nema financijske koristi, riječ je o ljubavi i neiskvarenom sportskom nadmetanju. Istina, postoje i one negativnije strane, no postoje u svemu...
- Što se tiče dopinga, on je nažalost prisutan, iako Savez ulaže napore u suzbijanje, toga će uvijek biti. Najveći problem su mladi početnici koji bi silom ubrzali napredak pa upadaju u te 'jeftine' zamke bez imalo edukacije o tome što uzimaju i eventualnim posljedicama - kaže Goran i poručuje početnicima:
- Prvenstveno, uživajte u svakom treningu, savjetujte se sa starijim kolegama jer to svakako štedi vrijeme i postavite si konkretan cilj, on je ključ napretka.
Već u tim riječima iščitava se iskustvo, do kojeg nije došlo preko noći. Goran Dugojević od 2000. godine bavi se powerliftingom.
- Kroz godine iskustva naučite iz pokušaja i pogrešaka puno toga, tako da iz današnje perspektive mogu slobodno reći da jako dobro poznajem sistem treninga i, što je bitnije, svoje tijelo. Jer to je ključno za izbjegavanje ozljeda i procjene kada je pravi trenutak za povući više i snažnije, a kada je mudro malo stati i odraditi umjereniji trening. Da sažmem, gotovo sve je izmišljeno i sve se zna, samo treba to uklopiti u mogćnosti pojedinca i njegove fizičke i mentalne sposobnosti - navodi Goran pa nastavlja u detalje o dijelovima koji mu najbolje idu i u kojima ima prostora za napredak:
- Rekao bih da sam u svemu dobar, što je rezultat uspješnog totala. Ono što bih svakako istaknuo su mrtvo dizanje, koje se kretalo tijekom godine do nekih 300 kilograma, što je na tjelesnu masu od devedesetak kilograma izvrstan rezultat, te potisak s klupe koji i dalje stoji kao državni rekord. Čučanj je element koji dosta varira u mome slučaju i svakako njega vidim kao prostor za eventualni napredak. Nije čak kod njega problem niti snaga jer kreće se i do 260 kilograma na treninzima, niti tehnika, već jednostavno ta krivulja koja nije uravnotežena i stvara razlike od po 25 kilograma, ovisno o danu.
Iako je u 36. godini života, o kraju karijere ne razmišlja, ali ni ne radi planove za budućnost.
- U današnje vrijeme karijere sportaša općenito duže traju. Preda mnom su sigurno još četiri godine vrhunskoga dizanja, osjećam se savršeno, ne vidim nikakve znakove koji bi dali naslutiti pad energije ili snage. Eventualno možemo pričati da možda pada motivacija za natjecanja, ali to nikako nije uvjetovano fizičkom i mentalnom spremom. A što se planova tiče, ne radim ih unaprijed. Naime, obveze mi ne dopuštaju duže izbivanje, tako da su planovi o odlasku na međunarodna natjecanja zasad neostvareni. Možda zato ovu godinu prepustim sestri.
Osim što se natječe, Goran je trener sestri Lani (30).
- Slažem joj programe treninga i postiže vrhunske rezultate, među najboljim je hrvatskim dizačicama. Trening smo maksimalno usmjerili k osnovnim vježbama, uz detaljnu razradu ciklusa - volumen, intenzitet, varijacije. Na državnom je prvenstvu bila brončana u totalu i srebrna u mrtvom dizanju - ponosno ističe Goran.
Možda se nakon karijere vidi kao trener?
- Kao što sam ranije spomenuo, utezi su nešto što vječno ostaje u čovjeku, tu nema izlaza. Svakako ću ostati u powerliftingu, a na koji način, vidjet ću...
Ima vremena za to, do kraja karijere čeka ga još državnih prvenstava i natjecanja, na kojima će on svima u kategoriji biti najveća motivacija. Ima li možda zbog toga rivala?
- Budući da sam nekoliko puta mijenjao kategorije, natjecao sam se protiv većeg broja vrhunskih sportaša i momaka, istaknuo bih Gorana Šimića koji je uvijek spreman i zadnjih godina prisutan u kategoriji do 93 kilograma. Vrlo je snažan, osobito u "benču", gdje ostvaruje vrhunske rezultate - zaključuje Goran Dugojević.