Odvozio je u karijeri mnogo velikih utrka, dosegnuo bez mašinerije iza sebe i praktički bez ijednog skijališta u zemlji neke od najvećih njezinih sportskih uspjeha u povijesti, ali Aspen iz 2001., trku koja je pala na današnji dan, Kostelić će uvijek posebno pamtiti.
A zapamtio je dobro njegovu senzacionalnu vožnju i cijeli skijaški svijet, jer Kostelić je sa startnim brojem 64 došao do sedmog mjesta u prvoj vožnji, a onda i do senzacionalne pobjede.
- Prošle su 22 godine od pobjede u Aspenu, što znači da je od tada proteklo pola mojeg života. Zvuči nestvarno, ali dobro se je prisjetiti...
Ranije je u razgovorima za Večernji list opisivao:
"Eksplodirala je tu jedna energija koja se skupljala godinama. I ja sam znao sam da će jednog dana ta energija puknuti. Čvrsto sam u to vjerovao. Osobno vjerujem u određeni poredak stvari, akcija - reakcija. Čvrsto vjerujem u onu izreku da će svatko žeti ono što je posijao. Jednom prilikom, dok sam se kod kuće oporavljao od ozljede, vidio sam kalendaru sliku žeteoca kako kosi žito. Pitao sam mamu, zašto ja ne mogu žeti ono što sam posijao. Bio sam poljuljan, ali znao sam da moram samo izdržati, vjerujem da je svemir tako posložen. Kada sam izdržao, došao sam u Aspen i eksplodirao. Te sezone uzeo sam Mali kristalni globus...'
Kada bi sportski uspjesi dolazili na tanjuru i s zlicom i vilicom pokraj svi bi bili veliki sportasi! Za sportske uspjehe treba puno znoja, zuljeva, povreda i iznad svega srce (jako dobro dode i netko tko gura odostraga kada se izgubi samouvjerenje).