Teško se sjetiti kad je Hrvatska zadnji put odigrala domaću utakmicu u ovakvom, poticajnom ozračju. Puni Gradski vrt nosio je svih 90 minuta naše nogometaše, ovacije su zaradili izbornik Štimac, Eduardo, Pletikosa, Modrić i ostali, a sjajna je publika bila nagrađena izvrsnom igrom naše momčadi. Dugo u noć drhtale su žice na tamburama, pjevalo se i slavilo, Osijek je bio na nogama do jutra! Zainatila se Slavonija i pokazala kako se bodri Hrvatska, onih 50-ak dežurnih huligana, unatoč očajničkim pokušajima destrukcije, ostali su posramljeni i izviždani na istočnoj tribini, bili su doista “strano tijelo” na stadionu koji je disao hrvatski punim plućima. A da ne bi sve baš bilo ozbiljno, pobrinuo se neki lokalni šaljivdžija, koji je između navijačkih transparenata pogurnuo i svoj duhoviti poduzetnički – “Prodajem prasce”! Reklama je reklama...
Da je ovako užareno i pozitivno ozračje s tribina te nadahnutu igru naše vrste bilo moguće prenijeti na, recimo, veći Maksimir s boljim travnjakom, Wales ne bi prošao ispod pet komada. No, ne treba sad “čarobirati”, nego uživati u predivnoj večeri koja nas je približila Brazilu. Štimac nije mogao skriti suze, igrači su u svlačionici također bili presretni, emocije su preplavile Slavoniju. Nadajmo se da je dio ovog predivnog ozračja dodirnuo i ostale dijelove Hrvatske, vrijeme je da u ovom sivilu koje nas okružuje ipak pronađemo snage za osmijeh i veseli pogled, da destrukciju zaključamo u neki ormar na dnu podruma. Treba nam svima ovakvo raspoloženje. I to sve u predvečerje 22. godišnjice povijesne utakmice Hrvatske protiv SAD-a, prve utakmice koja je najavila i hrvatsku nogometnu samostalnost...
>> Dudu: Šukeru sam rekao da se ne mora brinuti, neću ga dostići