Ognjen Mudrinski (28), srpski napadač koji igra za nogometaše Gorice, hit je nove sezone u Prvoj HNL. U dvije utakmice postigao je četiri pogotka, ali sve te pogotke postigao je kada bi ušao u igru s klupe. Za njega ništa novoga. Uostalom, sudbina je tako odredila.
– Za prvu momčad Vojvodine debitirao sam s 19 godina. Gostovali smo kod Beograda na Karaburmi. Gubili smo 1:2 kada sam ušao u igru 15 minuta prije kraja. Meni je to bilo dovoljno jer sam postigao pogodak za izjednačenje – sjeća se Ognjen Mudrinski svog prvog pogotka u karijeri.
Rodom je iz Srbobrana, malog mjesta udaljenog 30 kilometara od Novog Sada.
– Kao i svi klinci, trenirao sam nogomet u lokalnom klubu. Na jednom turniru primijetili su me skauti Vojvodine pa sam tamo igrao od pionira do seniora. Moj otac Radivoje bio je također profesionalni nogometaš, igrao je prvu srpsku ligu za Bečej. Zanimljivo, obojica smo napadači – istaknuo je.
Dok je bio u mlađim kategorijama, stalno je putovao od Srbobrana do Novog Sada i nazad. Za seniore Vojvodine nije se puno naigrao – tek sedam utakmica, a onda je uslijedila posudba u Hajduk pa u Novi Sad.
– Ha-ha, nisam igrao za splitski, već za onaj iz Kule. Ali malo se koji igrač može pohvaliti da je u karijeri igrao za Hajduk i Crvenu zvezdu. Što se tiče igranja u Novom Sadu, klubu koji se tada natjecao u drugoj ligi, nije ispalo dobro. Klub nije imao ni za struju i vodu, a kamoli za igrače. Mislim da danas više i ne postoje – kaže Ognjen.
Najbolji strijelac lige na klupi
Kada je vidio da u Vojvodini na njega ozbiljno ne računao, otišao je u Jagodinu.
– U Jagodinu sam došao pet dana prije početka lige. Morao sam čekati priliku s klupe. Nakon pet kola imali smo četiri poraza i jedan neodlučeni rezultat. Slijedilo je gostovanje kod Rada u Beogradu. Za taj susret nisam bio ni planiram jer je trener već ranije izabrao 18 igrača. Ispalo je da se jedan ozlijedio na samom kraju treninga pa mi se pružila prilika da putujem s momčadi. Što reći, u 87. minuti gubili smo 1:2, a onda sam ušao u igru. Postigao sam u 89. minuti gol za 2:2 i u 90. za pobjedu – kaže Mudri.
Kao dječak je navijao za Crvenu zvezdu i uvijek je maštao kako će jednog dana zaigrati u crveno-bijelom dresu. Na kraju se san i ispunio.
– Na Marakanu me doveo tadašnji trener Aleksandar Janković koji me je trenirao u mladoj reprezentaciji Srbije. Za mene je sve bilo idealno – 13 utakmica, deset pogodaka. Bio sam najbolji strijelac lige kada se dogodila smjena trenera. Na klupu je sjeo Sá Pinto i na mene je potpuno zaboravio. Bio sam valjda jedini najbolji strijelac jedne nacionalne lige koji je sjedio na klupi – istaknuo je Ognjen.
Tata prvak Srbije u pecanju
Nakon kratkih epizoda u njemačkom Fürthu i švicarskom Aarauu vratio se u Srbiju.
– U Fürthu nisam bio strpljiv pa sam brzo otišao, a u Švicarskoj se jednostavno nisam snašao pa sam se vratio doma, u Spartak u Suboticu, a potom u Čukarički koji je u to vrijeme bio privatni klub i odmah uz bok Partizanu, Crvenoj zvezdi i Vojvodini. U Čukaričkom sam se odlično snašao, postigao 128 pogodaka, a onda su mi na utakmici protiv Partizana slomili nogu. Nakon stanke od četiri mjeseca dobio sam ponudu iz Poljske, iz kluba Jagiellonia. No Europa kao da mi nije suđena pa sam otišao na posudbu u Goricu. Jednu sezonu sam završio i drago mi je što sam ostao na posudbi još jednu – ispričao je Ognjen.
U Gorici su ga dobro prihvatili.
– Ne dobro, nego sjajno. Već sam dosadan sam sebi kad ponavljam da su me klub, igrači i obični ljudi odlično primili.
Za sada živite sami u stanu?
– Da, ali uskoro će mi doći djevojka Sunčana. U vezi smo šest godina. Znam, vrijeme je da se ženim, ha-ha – nasmijao se Ognjen.
Slobodno vrijeme?
– Malo ga imam. Sve se u mom životu vrti oko nogometa. Dobro, volim pročitati neku dobru knjigu. Volim i pecati. Bio sam nekoliko puta u okolici Velike Gorice na pecanju. Lovim uglavnom šarane. Moj otac bio je veliki pecaroš. Bio je prvak Srbije, sudjelovao je na svjetskim prvenstvima. Moj najveći ulov bio je šaran od deset kilograma. Inače, tata nikad nije jeo šarana. Kaže da iz poštovanja prema ribi ono što uhvati ne želi pojesti – istaknuo je Ognjen.
Reprezentacija Srbije?
– Ništa za sada. Ako se dogodi poziv, super, ako ne, ništa, idemo dalje – zaključio je Ognjen Mudrinski, napadač Gorice. •
Navodno i poneki Hrvat zabije gol, ali nije iz otadžbine pa nije ni interesantan ovom "hrvatskom" mediju, kaj ne? Pa ipak treba zaraditi plaću u Hrvatskim kunama, mada bi neki rađe u dinarima.