Hajduk je slavio u prvoj utakmici ove sezone i europskoj premijeri. Splićani su Dugopolju slavili protiv bugarskog Levskog s 1:0.
Dva dana su trajale huliganske čarke kao uvertira sraza Hajduka i Levskog u 2. pretkolu Europske lige. Bilo je razbijenih glava, zapaljenih automobila, policijskih intervencija... No, ozračje u Dugopolju bilo je sjajno, gotovo sat vremena uoči utakmice...
A razloga za slavlje Splićani su imali i nakon susreta kojeg su bijeli dobili sa 1:0. Jedini pogodak s bijele točke zabio je Marko Futacs s bijele točke u 24. minuti. Pokazao je Hajduk u Dugopolju nekoliko posebno zanimljivih detalja za analiziranje narednih dana. Sada je potpuno jasno da je Joan Carrillo splitskoj momčadi ugradio novu vrijednost. Posebice se to odnosi na situacije kada bi bijeli izgubili loptu, odnosno na način kako bi se u tim situacijama branili.
Više puta su brzim presingom vratili loptu u svoj posjed. Moment je to koji u Hajdukovoj igri nije postojao u moderno klupsko doba. Također, Splićani su u svoj posjed vratili jako puno onih ‘drugih lopti’, odnosno odbijanaca koji su zadnjih sezona u najvećem broju slučajeva pripadale protivničkim momčadima. Vidi se da Španjolac na treninzima radi dobar posao sve ovo vrijeme. Da, može se pričati o svojevrsnoj revoluciji za hrvatske okvire.
Detalj s izlaženjem na brzo oduzimanje izgubljene lopte svojstven je ponajviše španjolskim momčadima. Zadnjih godina to smo, u savršenom izdanju, mogli gledati protiv Barcelone. Naravno, ne uspoređujemo Barcu i Hajduk, no Splićani su u određenim trenucima demonstrirali neke moderne standarde u igri koji su im zadnjih godina bili znanstvena fantastika.
Naravno, iluzorno bi bilo očekivati da Hajduk može svih 90 minuta odigrati na tako visokoj razini, savršeno ispunjavajući sve nabrojane elemente igre. Tako je i bilo kriznih perioda, posebice u završnici utakmice kada je momčad fizički pala. No, Hajduk je dobar dio utakmice sjajno funkcionirao kao momčad. Čak i pokazao da se može korigirati u igri, kretali su se sinkronizirano kao prava momčad u oba smjera.
Što je također bila rijetkost zadnjih godina. Takve karakteristike u našoj ligi zadnjih je mjeseci to pokazivala jedino Rijeka. Šteta što Hajdukova pobjeda nije bila uvjerljivija, barem upola u onolikoj mjeri koliko su bili dominantni nad Levskim. Jer bijeli su pokazali naznake momčadi s europskim profilom. A nisu Bugari loša suparnik. Čvrsti, kompaktni, strpljivi, svi iza lopte... Čekali su svoju priliku. Imali su nekoliko poluprilika, no nije to bilo dovoljno.
Sastavi:
HAJDUK: Stipica, Memolla, Borja López, Nižić, Fran Tudor, Barry Hamza, Radošević, Gentzoglou (Kožulj, 66), Vlašić (Pešič, 86), Futács, Erceg (Ohandza, 88).
LEVSKI: Mitrev, Cvetković, Jablonsky, Pirgov, Goranov, Procházka, Panajotov (Adeniji, 83), Stelian Rosu, Francis Narh, Vutov (Jordi Gómez, 69), Junior Mapuku (Sergiu Bus, 67).
Je, i ja sam vidio te detalje. Onaj da Hajduk ne bi zabio još sto godina da nije bilo 11m. Pa onaj da su Bugari lako iz kontri dolazili u mrtve šanse i da je samo sreća spasila Hajduk. Pa onaj da je zbog udaranja protivničkog napadača dok je ovaj u 16m ležao na podu igrač Hajduka morao dobiti pakrački dekret. Jedino pozitivno je da su prestali kmečati kod svakog starta, ali to je samo zato jer znaju da kod UEFE mogu zbog toga biti kažnjeni, bez prava da prozivaju sve i svakoga i da prave nerede. Da se igrala utakmica u HNL bilo bi kuknjave do neba i bar tri "sporne" situacije. U cijeloj ovoj utakmici jedino pozitivno je da je Osijek ispratio puno jačeg protivnika nego što je Levski sa pristojnih 2:0. A Hajduk sa ovakvom igrom ispada, to je sigurno.