Vatreni su prijateljskom utakmicom u Bjelovaru uveličali proslavu 110. rođendana istoimenog domaćina. Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je Bjelovar s 15:1. Strijelci za Dalićeve izabranike bili su Kramarić 5, Livaja 3, Perišić 2, Rakitić, Rebić, Jedvaj, Badelj i Pašalić po 1, gol za domaćina zabio je Mamić.
Bio je Bjelovar barem na jedan dan nogometno središte Hrvatske. No, pripreme za takav nogometni epicentar počele su puno ranije. Po gradu se već danima vide kockice, razvlačila se korzom i stometarska zastava, svi su pričali smo o nogometu. A nije nogomet strani pojam u Bjelovaru. Ipak je to rodno mjesto Ognjena Vukojevića, braće Mamić...
Čak 4111 navijača okupilo se oko Gradskog stadiona i nije to bila utakmica za navijanje, to je bila utakmica za gledanje. NK Bjelovar koji je slavio svoju 110. godišnjicu izgubio je 1:15. Reprezentativci nisu popuštali, niti donijeli poklone iako su se na početku dijelili razni darovi, nagrade, priznanja. Ali ne Bjelovaru, već reprezentativcima. Pa ne dolazi svaki dan najbolji igrač svijeta Luka Modrić u Bjelovar. Svjesni su toga i građani, ali i djeca koje je na tribinama bilo najviše.
- Nisam danas išla u školu zbog ove utakmice. Htjela sam vidjeti igrače, a po mogućosti i dobiti i koji autogram. A najviše sam htjela vidjeti Ivana Rakitića jer mislim da je on najbolji. Najbolji je u nogometu i svemu. Nema veze pobjedi li ili izgubili, on je uvijek nasmijan – rekla je Lucija (12).
A nije ona jedina koja je zbog utakmice propustila školu. Točno iza gola na sjevernoj tribini nalazi se Srednjoškolski centar. Učenici su stajali na prozorima, pozorno gledali što s događa na terenu, a ne na ploči... Tako da i oni koji su bili u školi, na nastavi nisu bili... Iako je njihov Bjelovar izgubio Zadovoljni su bili svi.
- Sretna sam jer sam ih sve vidjela, cijelu hrvatsku reprezentaciju uživo.Nogomet pratim od svoje sedme godine, ali najviše sam ih sada gledala na Svjetskom prvenstvu. Baš sam sretna – dodala je Lucija kojoj je baš ta utakmica bila prvu nogometna utakmica koju je pratila uživo. Na tribinama je sjedila s ocem Zdenkom (52). A svoje troje djece na utakmicu je povela i Sanja Sekulovski.
>> Pogledajte što kaže izbornik Dalić uoči utakmica protiv Engleske i Jordana
- Čuli smo za utakmicu prije nekih tjedan dana, došla sam s djecom. Nisu išli u školu danas i mogu reći da je ovo super. Organizacija je odlična. Došla sam radi djece, to ima je bila prilika da vide igrače jer baš do Zagreba ne možemo – rekla je Sanja, a djeca su počela nabrajati najdraže: „Vida, Modrić...“
I baš se izbornik Zlatko Dalić potrudio da pokaže sve igrače publici... Mijenjao je gotovo sve tako da su ljudi gledali baš najbolje od najboljih...
Eh, da... Tog dana nitko Bjelovarom nije hodao zbunjeno, ne znajući što se događa... jer oni koje smo prije nekoliko mjeseci slavili sada su slavili u njihovom gradu. Realno gledajući bio im je to lagan trening pred utakmicu Lige nacija protiv Engleske (12. listopada), no Bjelovarčanima i igračim lokalnog kluba bila je to utakmica za pamćenje...
No, nije to prvi put da reprezentacije dolazi u taj grad. Davne 1997. godine Hrvatska je na čelu tadašnjeg izbornika Ćire Blaževića odigrala s reprezentacijom prijateljsku utakmicu. Tada su Kovač, Štimac, Šuker, Boban i ostatak ekipe slavili 11:1. . Reprezentacija tada nije funkcionirala i u kvalifikacijskim, pojedini igrači nisu bili u formi, a u kvalifikacijskoj skupini imala je puno problema sa Slovencima i Dancima.
Ipak, nastup na svjetskom prvenstvu u Francuskoj izboren je kroz dodatne kvalifikacije s Ukrajinom i pobjedom koju je pobjedonosnim pogotkom donio Alen Bokšić. Da, bila je to utakmica u kojoj Bjelovar nije znao da je ugostio buduće brončane (broncu su osvojili 1998. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj). Sada je to bila druga priča, igrači su već imali medalje oko vrata, slavu i imena.
Najviše se iskazao Andrej Kramarić koji je zabio čak pet pogodaka. No, pokazali su se i Bjelovarčani, igrali su bok uz bok vatrenima, idolima koje imaju nalijepljene po zidovima, igračima koje su do sada gledali smo na televiziji. Ali prije svega bila je to utakmica u kojoj se slavio nogomet u malim mjestima, nogomet koji postoji iako ga nitko toliko ne prati, nogomet u kojemu na tribinama nema psovanja, nema vrijeđanja i nema ružnih pogleda. Nogomet za koji svi znamo da će još dugo živjeti. Nogomet koji može biti primjer...
Kramarić je konačno našao protivnika po svojoj mjeri. Nadam se da će se nauživati danas