U početku rukometne groznice Svjetskog prvenstva u Egiptu razgovarali smo našim legendarnim rukometnim golmanom Vladom Šolom i aktualnim trenerom PPD Zagreba.
S reprezentacijom je osvojio zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni, Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu te na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu.
>>> Pogledajte čitavo gostovanje Vlade Šole u studiju Večernjeg lista
– Godinama smo gradili kult reprezentacije i veliki je uspjeh što smo ga uspjeli sačuvati. Atmosfera je dobra. Međutim, zabluda je misliti da ćemo pobijediti nekoga samim time što smo se pojavili na terenu. Treba biti mudar, natjecanje je dugo, a i okolnosti u kojima smo se pripremali nisu poput onih iz prethodnih godina zbog korone – naglasio je u uvodu Šola i okrenuo se Japanu:
– Fizionomija Japanaca sputava ih da postanu ozbiljna ekipa. Zato njihovi treneri rade na dinamici, brzini, protoku lopte. Kao narod su fanatični, neće odustajati, pa ih moramo shvatiti maksimalno ozbiljno. Nema tu loših protivnika, sigurno znaju igrati rukomet – kazao je.
Šola je odbio nagađati tko će se sve naći u završnici, ali ja naglasio da će dečki sigurno dati sve od sebe.
– Kada pričam o Hrvatskoj, subjektivan sam. Mi smo favoriti u cijeloj ovoj priči, nema razloga da ne razmišljamo pozitivno, da ne možemo osvojiti medalju. U uvodnoj prvoj skupini mi smo objektivno jači od svih.
Negdje ćemo morati uložiti malo više truda, negdje manje. Karantene su utjecale na forme igrača, nitko ne može reći u kakvoj su individualnoj formi igrači, pa ćemo trebati biti mudri. A to smo bili sve ove godine i zato vjerujem u dobar ishod – dodao je.
Inače, Šolu smo iznenadili pitanjem gdje je bio na današnji dan prije točno trideset godina. Podsjetimo, 14. siječnja 1991. godine, rukometaši Hrvatske odigrali su prvu službenu utakmicu. Igrali smo protiv Japana, a završilo je rezultatom 23:23.
– Ne, ne mogu se sjetiti gdje sam bio toga dana. Ali sada kada ste me podsjetili... S obzirom na to u kojim smo se okolnostima nalazili, zanimljivo je da nam je uz mene vrata čuvao Stojanović, Srbin, koji je po početku rata otišao u Španjolsku. Igrača se sjećam (rezultata nije uspio, op.a.) to su zaista bili sve izvanredni igrači, sjajna generacija.
A dje je bio 1760?