Ista meta, isto odstojanje – nakon derbija Dinama i Rijeke (1:1) koji je označio polovicu prvenstva,Rijeka i dalje ima šest bodova prednosti. Naime, s tom je bodovnom prednošću došla u Maksimir, a nakon 1:1 u ovom velikom derbiju taj je razmak ostao isti. Plavi tako nisu uspjeli prepoloviti bodovni zaostatak, a ni Rijeka nije uspjela otići na devet bodova što bi joj bio veliki korak na naslovu prvaka.
Trebao je ovo biti praznik nogometa, a da bi to doista bio praznik, potrebne su i pune tribine. Iako je početak prosinca subotnje sunce i ne posebno hladno vrijeme, te veliki derbi ipak nisu bili dovoljna pozivnica za gledatelje. Koliko god se govorilo o velikom povratku navijača Dinama, oni su očito u tom povratku samo jednom dobro napunili svoju sjevernu tribinu, nakon toga ih je prilično malo, tek po koja stotica, pa tako ni na derbi s Rijekom nije bilo više ljudi na sjeveru. No, zato je riječka Armada lijepo ispunila južnu tribinu, njih više od dvije tisuće došlo je pomoći Rijeci u ovoj važnoj utakmici u utrci za naslov prvaka. No, i ovako, s obzirom na to kakav je inače posjet u Maksimiru, ambijent je bio prilično dobar.
Rijeka je dobro otvorila utakmicu, imala je i prvu priliku, ali nakon toga je krenuo Dinamo, I do odmora je nanizao više velikih prilika za pogodak nego u brojim prethodnim utakmicama zajedno. Previše toga nisu iskoristili plavi igrači, Benković, dvaput Gojak, Soudani, Fernandes, Knežević... Plavi ili nisu bili dovoljno precizni, ili ima je pak sve skidao Prskalo. Vratar Rijeke imao je u prvom poluvremenu šest obrana, neke su bile i bravurozne.
K tome, kod jednog Gojakovog udarca glavom, lopta je pogodila u visoko podignutu ruku Bradarića, ali se sudac nije oglasio. Na kraju dobra igra Dinama nije plavima donijela plod i na odmor se otišlo bez pogodaka. A kad se ne iskoriste takve prigode, onda na scenu stupa staro nogometno pravilo, kad ne zabiješ – primiš gol.
Krenuli su plavi napadački i u nastavak, a onda su doživjeli šok. Rijeka je pobjegla u brzi kontranapad, išli su s tri igrača na jednoga i završni pas Vešovića u pogodak za Rijeku postigao je Gorgon. Austrijanac je potom odmogao svojoj momčadi, u samo nekoliko minuta, u 63., pa u 70. dobio je dva žuta kartona i morao je napustiti travnjak.
Dinamo je do izjednačenja došao u 77. minuti. Plavi su brzo ubacili loptu iz auta, Soudani je loptu poslao pred vrata a Sigali krasnim potezom zabio. Reagirao je kao rasni centarfor, samo je iz prve proslijedio loptu pored Prskala. Argentinac rijetko zabija, ali kad zabija onda je to Rijeci. Ovo mu je četvrti pogodak kojeg im je zabio, treći u prvenstvu, a jednog je zabio u Superkupu.
Veliku je priliku u zadnjim minutama za Rijeku propustio Bradarić, išao je sam prema Livakoviću, ali nije pogodio vrata te je veliki derbi završio bez pobjednika. Dinamo može itekako žaliti za velikim brojem propuštenih prilika, pogotovu u prvom poluvremenu kada je apsolutno nadigrao Rijeku. No, žaliti može i Rijeka kad je već vodila, kad je u 88. minuti imala i zicer za novi pogodak.
Ovako, prvenstvo se nastavlja s istom bodovom razlikom, sve ostaje otvoreno, a ovaj remi ipak je više donio Rijeci. Uostalom, pokazala je to i klupa Rijeke koja je na kraju slavila kraj utakmice i taj plijen iz Maksimira koji joj donosi mir i vjeruju da će na prvoj poziciji ostati i nakon što se odigra još 18 utakmica. A to je doista još puno, što daje nadu i Dinamu.
Opet će biti pljuvanja po su od strane medija i Rječana. Naravno čisti penal za Dinamo neće se ni spominjati, kao što ga je već do kraja utakmice zaboravio i ovaj na Areni sport. A bogami i onaj faul na Livakoviću bio je na granici crvenog. Crveni nije bio isto kao što nije dosudio dva tri faula za Rječane koje je trebao. Utakmica za Hrvatske prilike solidna, Dinamo bolji, mada opet primo gol kakav ne primaju ni nižerazredne momčadi, Rijeka osim početnih 15 minuta skromna, ali nakraju je mogla i pobjediti. Sve u svemu realan rezultat. Dinamo pod novim trenerom bolje izgleda, ali još je to daleko od dobrog