Dvije godine nakon odlaska legendarnog Cice Kranjčara objavljena je Večernjakova knjiga 'Cico - tak imam te rad'. Knjiga je obogaćena desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, a donosi priču o legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, kao i o Cici kao čovjeku.
Knjiga autora Tomislava Dasovića te Mladena Miletića se od 1. ožujka može nabaviti na svim kioscima i u svim knjižarama, a ovog četvrtka održalo se i predstavljanje knjige u Novinarskom domu.
Predstavljanje je započelo pjesmom 'Moj Zagreb, tak imam te rad', a okupljenima se obratio Karlo Ledinski. - Ova knjiga je priča o nogometnom velikanu Zlatku Cici Kranjčaru, umjetniku s loptom i vrhunskom treneru, ali i o Cici čovjeku – suprugu, ocu, bratu, prijatelju, jednostavnom čovjeku iz naroda koji je zračio dobrotom i životnom radošću. Ovo je očaravajuća i nadahnjujuća knjiga koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Knjiga obuhvaća sve dijelove njegove nogometne karijere, ali donosi nam i emotivne ispovijesti, sjećanja članova njegove obitelji. U knjizi ćete vidjeti i neke ekskluzivne fotografije koje nam je ustupila njegova obitelj, a u knjizi o Cici govore i Zvonimir Boban, Igor Štimac, Robert Prosinečki, Luka Modrić, Niko Kovač, Slaven Bilić, Dado Pršo, Darijo Srna, Mark Viduka, Joško Jeličić, Zorislav Srebrić, Velimir Zajec, Marko Mlinarić i još mnogi drugi... A svoj odnos s Cicom u knjizi je prepričao i trener svih trenera, nažalost od nedavno preminuli Ćiro Blažević - uveo je Ledinski na početku te najavio ostale sugovornike.
Potom je riječ dobio i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić. - Čuli ste uvodnu pjesmu, ona govori što je bio Cico, a on je bio puno više od nogometaša, izbornika i kapetana. On je bio čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Kad ja nešto odlučim raditi, to je istovremeno i putovanje u vlastitu prošlost, pa ću vas uvesti u priču o Cici kroz svoju priču. Rođen sam u Trilju, a ljeta sam provodio u Karakašici kod Sinja. U kući moje bake pisalo je Dinamo. Svi znaju da su 80-e bile posebno vrijeme, možemo reći da je to bilo buđenje, ali ne samo nacionalno, već i buđenje Hrvatske kulturno, društveno... Spremalo se nešto novo. Došle su i te godine kada sam upoznao Cicu. Kod njega je bilo specifično što ste ga ili znali ili niste. On je bio kao neki prijatelj svih nas, a ja sam upravo to tražio od autora ove knjige - nemojte pisati o njemu kao nogometašu, dajte mi priču o Cici kao čovjeku. Mi smo nacija koja je nesklona prema onima koji su bolji među nama, a Cico je kao čovjek ostao poput titana, visok u mojim očima, ali i mnogih. To nije baš uobičajeno - poručio je Klarić koji se zahvalio Dinamu i HNS-u, ali i Cicinom sinu Niki koji se uključio u pisanje ove knjige.
Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i urednik knjige, poručio je kako mu je bio ''užitak raditi na ovoj knjizi''. - Cijela ekipa koja je radila knjigu bila je sentimentalno vezana uz Cicu. Mi smo i navijači Dinama, ja sam kao mali sanjao da ću biti kao Cico, tako da dobiti priliku pisati ovu knjigu je bila vrlo lijepa situacija - poručio je. - Međutim, nije išlo sve lagano i brzo. Čak sam se u jednom trenutku i uplašio jer je Niko bio vrlo rezerviran dok smo razgovarali na početku, pola godine nakon Cicine smrti, nije nijednu riječ prozborio sat vremena. Tek je na kraju rekao da već i ako ćemo raditi knjigu o njemu, da bude o njemu kao čovjeku. Trebala je biti objavljena i za Interliber, ali ipak na kraju nije. U tom nekom intermecu kasnije, Niko je odlučio napisati jedan dio. Niko, hvala ti onda što si zaustavljao ovaj projekt. Inače, knjiga ima 8 poglavlja, 333 stranica, nekoliko desetaka fotografija. Veliko bogatstvo knjige je i velik broj sugovornika. Njih oko 60, a autori su napravili odličan posao - poručio je Ivković.
Par riječi je izrekao i Nino Škrabe koji je prvi napisao knjigu o Cici, još 2002. - Ja bih o njemu mogao pričati do zore, ne znam otkud da krenem. Knjiga iz 2002. je bila Cicina, dok je ova knjiga o Cici. Obje imaju svoje mjesto. Teško je govoriti o njemu, on je meni bio kao brat. Njegova pojava je bila pučka svečanost. Dok smo radili na knjizi 2002., povezalo nas je što smo htjeli naći dobro u ljudima. On nije bio samo pojava u nogometu, on je cijeli život bio svojevrsni buntovnik. Nazvao sam ga Petrom Panom. Nikad nije odrastao. On je bio simbol Zagreba, volio ga je i istok i zapad. On je bio svoj, bio je otvorena srca, bio je boem, ali i Ahilej. Imamo tri dana do Uskrsa, bio je i veliki vjernik. Vjerujem da nas sad gleda i da je sretan gore sa svojim izgubljenim dječacima - poručio je Nino Škrabe. - Bio je veći od života - dodao je.
Jedan od autora Mladen Miletić ispričao je koliko su sugovornici bili spremni razgovarati o Cici. - Mnogi se sa Cicom nisu stigli oprostiti, a kao da su na taj način, pričajući o Cici, to mogli napraviti. Ta spremnost igrača i prijatelja da govore o Cici ne bi bila moguća da se i on nije davao u potpunosti. Poštovanje koje je uživao, pogotovo u Austriji i Crnoj Gori, govori o tome koliko se on davao - poručio je Miletić, a potom je riječ dobio Niko Kranjčar.
>> VIDEO Niko Kranjčar na promociji knjige o ocu Cici Kranjčaru: 'Bilo mi je bitno da se ispriča njegova životna priča'
- Baš je teško pričati. Mi kao obitelj se svima zahvaljujemo što ste ostvarili ovu ideju. Sve je trajalo oko godinu i pol. Ako rezimiramo sve - ako je knjiga dobra, onda je zaslužan Večernji list, a ako nije, onda sam ja kriv - kroz šalu je poručio Niko Kranjčar. - Postoji moja strana priča, a to je da njega više nema. Nezahvalno mi je govoriti o tati, bolje da vi pričate. Svi ga znate, imali ste odnose s njim. Činjenica je da su ga svi smatrali svojim prijateljem, a njemu je to bilo najdraže. Bitno je da kad knjiga izađe, da ostavi nešto važno onome tko je želi pročitati. Želim da iz ove knjige svi izvuku neki dio i od sebe učine boljim čovjekom - dodao je Niko.
Žarko Ivković govorio je i o tome kao je Cici napravljena nepravda. Prvo je bilo za vrijeme Jugoslavije, a onda kasnije za vrijeme trenerske karijere. - On je u jednom intervjuu Glasu Koncila 1993. govorio kako su ga htjeli vrbovati u Partiju, a jugoslavenski izbornici uredno su ga zaobilazili unatoč tome što je bio vrhunski nogometaš. U reprezentaciji je igrao tek 11 puta, što je neobično. Otvoreno je rekao da je to zbog njegove ''političke nepodobnosti'', a to mu se događalo i kasnije. Trener Dinama je bio u tri navrata s kojim je napravio vrhunske rezultate, a uvijek je dobivao otkaze. Imate Slavena Bilića koji svjedoči i o otkazu u reprezentaciji za kojeg govori da je to bilo nezasluženo. Meni se čini legitimno pitati: Da ga jugoslavenski selektori nisu zaobilazili, bili bi njegova veličanstvena inozemna karijera bila još veličanstvenija? Osim toga, da mu se nije dogodilo to s trenerskom karijerom, bili bi njegova karijera bila još veća? Ja sam uvjeren da bi bila, ali ne možemo odgovoriti na to pitanje. Meni se čini da mu je činjena nepravda, ali on je to doživljavao doista kao dobar čovjek - poručio je Ivković.
>> VIDEO Zorislav Srebrić: 'I oni koji ga nisu poznavali, govorili su Cico je gospodin, nogometaš i gospodin'
- On je uvijek sve radio iz svog uvjerenja. Već ste spomenuli koliki je bio domoljub tako da je bio najponosniji kada je vodio Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu - poručio je Niko. - Za svaki sustav Cico je postao prevelik. On je imao svoje navijače, prijatelje... Kao i u sličnim situacijama, to u jednom trenutku, to postaje uteg za drugu stranu - nadovezao se Klarić.