Za najavu finala Svjetskog prvenstva koje će u subotu (15.30), u Dohi, igrati Hrvatska i Italija, teško je "sa strane" naći bolju osobu od umirovljenog trenerskog genijalca Ratka Rudića (75). Naime, najtrofejniji svjetski vaterpolski trener s reprezentacijama aktualnih finalista bio je olimpijski pobjednik te svjetski i europski prvak.
A bez obzira na sve golemo iskustvo, ni njemu nije bilo nimalo lako gledati polufinalni rulet peteraca s Francuzima (11:11, 17:16). I to iz prvog reda.
– Iako sam ja predugo u sportu i prošao sam sve situacije i kao igrač i kao trener, kao i svakom gledatelju, kada se odlučuje petercima to je najstresnija situacija. Tu veliku ulogu ima psihološki odnos igrača i vratara. A vidjeli smo da je uvođenje pričuvnog vratara bio pun pogodak.
GALERIJA Hrvatska slavila nakon briljantne izvedbe Bijača! (15-13) Barakude nadjačale Srbiju
Koliko je bila hrabra odluka hrvatskog izbornika Ivice Tucka da u tom trenutku zamijeni ponajboljeg vratara na svijetu i uvede pričuvnoga?
– Nitko Bijaču ne može oduzeti tu činjenicu da je bio najbolji vratar na ovom Svjetskom prvenstvu, no kod peteraca to može biti psihološki potez. Uvodi se netko novi, tko drugačije pristupa. Uostalom, Francuzi su dvaput mijenjali vratara. To je psihološki manevar koji može dati rezultat.
Mogu li takve odluke uznemiriti pucača pa da se zapita je li sada taj pričuvni vratar uveden zato što je nekakav ekspert za obrane peteraca?
– Sve je tu u igri. Ako je u pitanju potpuno novi vratar, oni ne znaju što taj može. Kaže se da su peterci lutrija, no ima tu i psihološke borbe.
Potkraj prošle godine Rudić je na Kineziološkom fakultetu održao predavanje na kojem je govorio kako pripremiti momčad za najveće utakmice, za finala. I tada je evocirao onu svoju glasovitu izjavu rečenu u svlačionici talijanske reprezentacije prije olimpijskog finala u Barceloni 1992. A tada je rekao – "srebro se pamti sedam dana, a zlato ostaje zapisano za vječnost".
– Kada se dođe do utakmice za zlato, naravno da se analiziraju obilježja igre suparnika, svaki njihov igrač, da pokušavate naći suparnikove slabe točke i naći način kako da sakrijete svoje slabije strane. To je onaj redovni dio plana, koji je uvijek sličan za sve. Što se tiče motivacijskog pristupa, ja sam tu uvijek izbjegavao motivirati igrače previše i nastojao sam da odgovornost za plan igre preuzmem na sebe. Ja igračima kažem da bi nešto trebali odigrati na određeni način i ako to ne uspje odgovornost je moja, neka oni o tome ne misle.
VEZANI ČLANCI:
Dakle, psihološki je najbitnije sljedeće:
– Bitno je igrače rasteretiti njihove odgovornosti, pripremiti ih da budu mirni. Ja sam uvijek izbjegavao motivirati ih previše. Moraju igrati žestoko, ali pod kontrolom. Vrlo je bitna ta mirnoća za vrijeme utakmice, pri čemu ne mislim na pasivnost. Kad si već u finalu, igrači su neki put čak i odveć motivirani pa je potrebno naći ravnotežu između motiviranja i smirivanja.
Je li na naše dobre igre u Dohi utjecalo i samopouzdanje izgrađeno kroz Europsko prvenstvo i osvojeno srebro?
– Naravno, ti na sljedeće natjecanje nosiš sa sobom taj osjećaj da si igrao dobro, da si momčad koja ima veliki potencijal. To igračima ojačava samopouzdanje i sigurno pomaže.
Jesu li naši dečki ovime demantirali one zavidne jezike koji su ovu momčad etiketirali domaćinskom reprezentacijom nakon europskog zlata i srebra na prvenstvima igranima u Hrvatskoj?
– To zaista nema smisla komentirati. Od onih koji su to govorili to je bilo zlonamjerno. Pa neki je put i teže igrati doma. Ovo je nevjerojatan rezultat da smo u samo mjesec dana dva puta finalisti a neke velike reprezentacije nisu došle niti do polufinala.
VEZANI ČLANCI:
Koje su vrline recentne hrvatske nacionalne vrste?
– Mi imamo dobro organiziranu igru u napadu. Imamo dva vrlo jaka centra i kvalitetne pucače koji bi mogli čak i više pucati. Imamo i dobru koncepciju obrane u kojoj neki put dođe do nesporazuma, no to nije tako često. Naša najbolja utakmica dosad bila je ona četvrtfinalna protiv Srbije, a četvrtfinala su uvijek najteže utakmice na najvećim natjecanjima.
Što karakterizira aktualnu reprezentaciju Italije?
– Talijani imaju vrlo kompaktnu reprezentaciju koja je duže zajedno. Karakterizira ih jaka obrana, presing odnosno igra čovjek na čovjeka. Ona je vrlo kvalitetna i fizički jaka, oni idu do granice dopuštenoga i s time mogu raditi puno problema.
Reprezentaciju našega finalnog suparnika vodi Rudićev učenik Alessandro Campagna.
– Jest, kada sam vodio Italiju Campagna je bio moj igrač, a kada je završio karijeru bio mi je pomoćni trener u reprezentaciji. Još od tada mi smo u redovitom kontaktu i s njim imam jako dobar odnos, no ne očekujte ovdje od mene da ga profiliram baš kao ni Ivicu Tucka. Obojica imaju sjajne karijere i izvanredne rezultate.
VEZANI ČLANCI:
S obzirom na to da je i Tucak njegov učenik, štoviše i nasljednik, koliko s njim prolazi teme vezane za pojedinačne utakmice dok je natjecanje u tijeku? Kroz neku vrstu "brainstorminga", kojem se, koliko znamo, priključi i izvršni dopredsjednik HVS-a Perica Bukić.
– To je uobičajeno, ne samo kod nas. Sjednemo i pričamo, analiziramo. No, izbornik je taj koji donosi odluke, on stvara svoj plan.
Ne proradi li kod Rudića tada trenerski nerv pa da izravno sugerira Tucku neku konkretnu ideju, recimo kako čuvati pojedinog igrača ili kako rješavati neku taktičku situaciju?
– Ja ne funkcioniram na takav način. Nikad ne sugeriram pojedinačne poteze. Trener mora biti slobodan u svojim odlukama, bez opterećenja sa strane. Ono što ja smatram, to i kažem, ali načelno.
Naš će sugovornik kazati da ga nije iznenadila pobjeda Talijana nad Španjolcima, od kojih su izgubili u polufinalu EP-a.
– Sada imamo devet reprezentacija koje mogu pobijediti svaka svaku a među njima je i Francuska. Iza njih slijedi Australija, a i Rumunjska je dobra. Proširio se broj zemalja koje konkuriraju za medalju, a u ovom natrpanom kalendaru to nije samo pitanje tjelesne nego i psihološke spreme. To su nervni podražaji koji iznimno troše igrače.
Je li se ikad u Ratkovoj bogatoj karijeri dogodilo da su u istoj kalendarskoj godini sva tri najveća natjecanja – Europsko i Svjetsko prvenstvo te Olimpijske igre?
– Ne, to se nikad nije dogodilo. Obično su Europsko prvenstvo i Olimpijske igre bile u istoj godini, a ovdje, zapravo, imamo četiri najveća natjecanja u samo godinu dana. Prošlo smo ljeto imali Svjetsko prvenstvo u Fukuoki, uslijedilo je potom Europsko prvenstvo, sada smo na Svjetskom prvenstvu, a na ljeto su Olimpijske igre. Za trenere je to vrlo težak zadatak jer tu su i nacionalna prvenstva, ali i europska klupska natjecanja poput Lige prvaka, a nama igrači u reprezentaciju dolaze iz klubova. To je nova situacija u našem sportu. To je niz problema kojima se moramo prilagoditi.
VIDEO Jarni za Večernji list otkrio gdje i kako je doznao za odluku HNS-a. Evo prvih reakcija