Nedugo prije završetka utakmice Manchester City – Crystal Palace (5:0) krajem prošle sezone Manel Estiarte, pomoćnik Josepa Guardiole, uputio se prema tunelu da bi po običaju pozdravio igrače. Rezultat je bio 4:0 za nove prvake, no Nicolás Otamendi u tom je trenutku zabio i peti. Svi su suigrači pohrlili čestitati strijelcu, no Fernandinho je uočio Estiartea i otrčao do aut-linije podijeliti radost s njim.
– Igrači ga vole. Izuzetno ga poštuju i znaju da mu se mogu obratiti u vezi s bilo čim – rekao je ESPN-u izvor blizak Cityjevu stručnom stožeru.
>> Pogledajte razgovor s fotoreporterom kojem su vatreni promijenili život
Legendarni vaterpolist Guardiolin je najbliži suradnik zadnjih deset godina, a prijatelj više od četvrt stoljeća. Zajedno su radili u Barceloni, Bayernu i sada u Cityju, osvojivši dvije Lige prvaka i sedam državnih prvenstava u trima prvorazrednim ligama. Prošle su sezone pod njihovim vodstvom “građani” skupili rekordnih sto bodova i stekli prednost od 19 bodova nad najbližim pratiteljem Manchester Unitedom.
Osim stručnog pomaganja prvom treneru, Estiarte je zadužen za održavanje sklada i visokog raspoloženja u svlačionici. Njegova titula “direktor za potporu igračima i protokol” podrazumijeva posredovanje između uprave, stručnog stožera i igrača s ciljem glatkog funkcioniranja svega u vezi s momčadi.
Primjerice, kad klub dobije zahtjev za fotografiranje, intervjue i promidžbene aktivnosti, Estiarte odabire igrače koji će sudjelovati. On odlučuje tko će se pojaviti u miks-zonama poslije utakmice i filtrira molbe za intervjue Guardioli, što je možda razlog zašto ih ovaj daje tako rijetko.
Estiarteova riznica trofeja
– Kad prolazim kroz teško razdoblje i borim se sa sumnjom u sebe, mogu se osloniti na njega – citiran je Guardiola u knjizi “Pep povjerljivo” izdanoj 2014.
Estiarte (56) pridobio je svlačionicu u Cityju, Bayernu i Barceloni svojom osobnošću, ali i fantastičnom sportskom karijerom koja je trajala 23 godine i obuhvatila šest Olimpijskih igara. Zvan “Maradonom bazena”, slovi kao najveći vaterpolist svih vremena. Najbolji strijelac u povijesti olimpijskog vaterpola sa 127 golova nije se isticao korpulencijom (176 cm i 62 kg), nego brzinom plivanja i razmišljanja. Uvijek je vidio nekoliko poteza dalje od protivnika. Sagledavao je svaku situaciju u trima dimenzijama, sa svih četiriju strana.
Njegova raskošna zbirka trofeja i priznanja obuhvaća sedam nagrada za najboljeg svjetskog igrača godine i 30 seniorskih trofeja, od čega po jedno olimpijsko i svjetsko zlato, dvije Lige prvaka i devet državnih prvenstava podijeljenih između Španjolske i Italije. Za reprezentaciju, čiji je kapetan bio 20 godina, zabilježio je 580 nastupa i 1557 golova!
Potkraj karijere, blizu 39. rođendana, dobio je čast ponijeti španjolsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara 2000. u Sydneyu. Nakon umirovljenja navodno nije više nijednom smočio noge u bazenu, kamoli igrao vaterpolo, ali je ostao u sportu.
Na nagovor sunarodnjaka Juana Antonija Samarancha, ušao je u Međunarodni olimpijski odbor, u kojemu je služio do 2006. Živio je sa suprugom Silvijom i njihove dvije kćeri, Nicole i Rebeccom, u Pescari, u čijem je istoimenom klubu proveo većinu karijere. Svakog mu je ljeta u goste dolazio Guardiola, rodom iz Santpedora, dva kilometra od Estiarteove rodne kuće u Manresi.
Pepov anđeo
U srpnju 2008. Pep ga je nazvao i pohvalio mu se da je upravo imenovan za Barcina trenera i da mu nudi mjesto direktora za odnose s javnošću u novoj klupskoj kadrovskoj križaljci. Estiarte je poslušao svoj nagon, ali i ženin savjet, “idi!”
– Bila je to fantastična situacija i povlastica: biti u klubu koji oduvijek volim, uz jednog od najboljih prijatelja i sportaše kojima se divim.
Estiarte i Guardiola počeli su prijateljstvo slavnog 7. lipnja 1992. na Nou Campu, kad je Barcelona osvojila svoju prvu dvostruku krunu. Tijekom dugog prijateljevanja Pep je naučio cijeniti pogled koji na nogomet ima veliki as i genij iz drugog sporta, u kojemu je Katalonija tradicionalna velesila. Također, otkrio je da Estiarte izvanredno procjenjuje i razumije ljude, a ponajviše sportaše.
– Manel mi je pomagao kad sam bio na korak do donošenja radikalnih odluka vezanih za igrače vrlo visokog nivoa. On bi mi rekao: “Ne, stani, nemoj tako” – kazao je Pep. – Puno mi je pomogao svojim pogledom na nogomet odozgo. Ja imam njuh, ali on mi pomaže vidjeti stvari iz drukčije perspektive. Ne znam postoje li anđeli i pomažu li, ali ako postoje, mislim da je on jedan od njih.
Estiarteov je život obilježen obiteljskom tragedijom. U travnju 1985. njegova se sestra Rosa, španjolska prvakinja i rekorderka u plivanju prsno, ubila skokom kroz prozor zajedničkog stana na četvrtom katu zgrade u Manresi. Rosu je nedugo ranije bio ostavio suprug i otac njihovo dvoje djece, što nikad nije preboljela.
- Učinila je to zbog nesretne ljubavi. Nitko od nas to nije naslućivao. Bila je bolesna, ali nije imala simptome - rekao je u jednom intervjuu Estiarte, kojemu su trebala desetljeća da prebrodi traumu. Tragedija ga je pohodila još jednom 2006. kad se skokom s balkona sanatorija bacio suigrač i prijatelj Jesús Rollán, vratar španjolske reprezentacije.