Na Poljudu se u utorak navečer malo pisala povijest hrvatskog nogometa, puno se pjevalo i slavilo, a čak se dogodilo i poneko čudo. A to čudo glasi: nakon sušnoga razdoblja od jedne godine i dva dana, dakle od Petkovićevoga gola Portugalu, napokon je i jedan Dalićev središnji napadač postigao pogodak za Hrvatsku u natjecateljskoj utakmici!
I kao da je Marku Livaji bilo suđeno da tek u svom sedmome nastupu bude strijelac za Hrvatsku, i to baš u rodnome Splitu, tu gdje je popularan kao rock zvijezda, tu gdje svaki drugi klinac nosi njegov dres, tu gdje ima svoj mural pokraj bazena na Zvončacu.
Marko Livaja prvi je Hajdukov nogometaš koji je u Splitu zabio za Hrvatsku u kvalifikacijskoj utakmici, i taj će gol pamtiti cijeloga života. Kao što će i Zlatko Dalić pamtiti da je u svojoj pedesetoj utakmici na klupi Hrvatske ostvario pobjedu nakon koje može već tražiti kamp u Emiratima ili Kataru, u kojemu će se se pripremati za svoje drugo Svjetsko prvenstvo.
Dalić je u 58. minuti povukao Livaju s travnjaka i omogućio mu zaglušujuće ovacije publike. Na ovome izbornikovome potezu bit će zahvalan i Hajdukov trener Gustafsson jer mu je izbornik odmorio ključnoga igrača za nedjeljni sraz s Istrom u Puli.
Poljudska publika se zaneseno ljuljala i grmjela na bezvremensku Oliverovu Cesaricu, u doista jedinstvenome i zadivljujućem mediteranskom ambijentu, u kojemu se nacionalna momčad osjeća doista preuzvišeno, a njezini igrači jednostavno ne mogu podbaciti. Ta moćna i prelijepa slika Poljuda, uz Livajin gol, najvrijedniji je ukras ove važne pobjede.
I na kraju, još o jednome malome čudu u izvedbi naših, o nekim novim, do sada nepoznatim vjetrovima: naime, prvi put otkad je Dalić izbornik, Hrvatska nije u tri natjecateljske utakmice zaredom primila pogodak! Posljednji put to se Hrvatskoj dogodilo u Čačićevoj eri, u jesen 2016. godine, kada su redom padali Kosovo (6:0), Finska (1:0) i Island (2:0).
Eto, napadači su počeli zabijati, obrana više ne curi, publika je sretna i pjeva, a Hrvatska igra sa starim žarom i pobjeđuje. Što bismo još htjeli od nje?
E pa napokon pristojna Utakmica, potpuna Kontrola od Pocetka do kraja. I to se treba naglasiti, kao sto je potpuno opravdano konstruktivno kritizirati kad Stozer i Igraci ne zadovolje. Bravo Splicani, ljepa Kulisa i dobra Atmosfera.