Datum 19. lipnja 1991. godine ima posebno značenje u nogometnim odnosima Hrvatske i Slovenije. Toga su dana nogometne reprezentacije dviju susjednih država odigrale prvu međusobnu utakmicu, u Murskoj Soboti pred pet tisuća gledatelja, u kojoj je Hrvatska, pod vodstvom prvoga izbornika Dražana Jerkovića, slavila 1:0 pogotkom Fabijana Komljenovića.
Ta je znamenita prijateljska utakmica odigrana u specifičnim, izrazito napetim okolnostima; u Hrvatskoj šest dana uoči odluke Sabora o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, a u Sloveniji šest dana uoči odluke o proglašenju samostalnosti, i osam dana uoči izbijanja kratkotrajnoga, ali krvavoga ratnoga sukoba između tadašnje Jugoslavenske narodne armije i slovenske Teritorijalne obrane.
Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji bila je to jedina utakmica odigrana ratne 1991. godine, dok na službenoj stranici NZS-a (Slovenskog nogometnog saveza) uopće nema zabilješke o toj utakmici. Na popisu utakmica slovenske A reprezentacije, po NZS-u, prva njihova utakmica bila je prijateljska Estonija – Slovenija 1:1, odigrana 3. lipnja 1992. godine.
No, vratimo se mi datumu 19. lipnja 1991. godine.
On nam je, osim zbog prvoga ogleda sa Slovencima, zanimljiv zbog još jednoga aspekta: toga dana u Zagrebu je rođen hrvatski nogometni reprezentativac Andrej Kramarić.
Koji će sutra istrčati protiv Slovenaca. Pitali smo Andrejeva oca Jožu Kramarića u kakvom mu je sjećanju ostao taj dan.
– Toga dana, točnije u noći u 2.10, u bolnici u Petrovoj rođen je moj sin Andrej. Sjećam se, naravno, ogromne radosti u obitelji, ali i doze zabrinutosti. Naime, kako stanujemo u Šubićevoj ulici, dakle blizu Krešimirova trga, gdje se nalazila zgrada tadašnjega zapovjedništva Pete vojne oblasti JNA (danas zgrada Ministarstva obrane, nap. a.), cijeli taj trg bio je blokiran, a u cijelom gradu, osobito u našemu susjedstvu, vladala je velika napetost, strepnja, neizvjesnost. Naš stan je na četvrtom katu, a nismo imali adekvatno sklonište, pa nam s malom djecom nikako nije bilo svejedno. Tada smo već imali i četverogodišnju kćer Ines – govori stariji Kramarić i nastavlja:
– Čim je počeo rat u Sloveniji, nekoliko dana nakon Andrejeva rođenja, bio sam mobiliziran, i nije mi preostalo ništa drugo nego suprugu i djecu odvesti kod bake i djeda u Bednju. Tako se Andrej u dobi od tek nekoliko dana već bio odselio iz Zagreba i ostao u Zagorju živjeti do svoje pete godine. Supruga je tada radila kao liječnica u Zagorju.
Sjećate li se uopće da se na dan Andrejeva rođenja igrala neka utakmica?
– Da, sjećam se, ja sam je i gledao na televiziji, jer nam je svima u to vrijeme nešto značila. Naravno, za mene i suprugu bio je to poseban dan zbog rođenja sina – dodao je Joža Kramarić.
Andrej Kramarić nije znao da je rođen na dan prve utakmice sa Slovencima. Čak se nije mogao sjetiti je li uopće ikada u mlađim kategorijama igrao protiv Slovenaca. No zato mu je jedan Slovenac ostao u jako dobrom sjećanju. Slovenski izbornik Matjaž Kek bio mu je svojedobno trener u Rijeci.
– Ispočetka mi nije baš bilo lagano kod Keka. Sharbinija i mene posebno je imao na piku, često nas je znao ‘špotati’ na treninzima, ne zato što je imao nešto protiv nas nego zato što nas je htio dignuti na višu razinu i izvući iz nas maksimum – kazao nam je Kramarić i nastavio:
– Kako je vrijeme odmicalo, s Matjažom Kekom imao sam sve bolji i bolji odnos. Pod njegovim vodstvom puno sam toga naučio, među ostalim kako uvijek, na svakom treningu, treba biti maksimalno fokusiran na rad jer samo tako možeš napredovati. Kod njega sam probijao granice i na tome ću mu uvijek biti zahvalan. Kek je apsolutno pozitivna figura u mojoj karijeri, napravio je puno za mene i za Rijeku. Baš bih ga volio susresti u Ljubljani i s njim porazgovarati.
Kramarić je pod Kekovim vodstvom u dresu Rijeke skupio 65 nastupa i postigao 55 pogodaka. Među ostalim, u sezoni 2014./2015. bio je prvi strijelac hrvatske lige s 21 pogotkom, iako je u njoj nastupio samo u jesenskom dijelu. U zimi je bio prešao u Leicester City.
Na kraju, još jedan podsjetnik na povijesni dan hrvatskog nogometa. Za Hrvatsku su tog 19. lipnja 1991. godine u Murskoj Soboti nastupili: Ladić, Vulić (Vuković), Bogdan, Ištvanić, Dražić, Jurčević (Šeparović), Mladenović (Kalapač), Asanović (Biškup), Boban, Cvjetković (Komljenović). Nakon toga, reprezentacija je mirovala više od godinu dana, do srpnja 1992. godine, kada je nastupala na turneji po Australiji.