Damir Šegota, šef hrvatske misije na predstojećim Olimpijskim igrama, predstavio je projekt nastupa hrvatskih sportaša u Tokiju. A tamo bi, procjenjuju u HOO-u, moglo nastupiti između 80 i 110 sportaša. Štoviše, ako olimpijske vize izbore sve tri nacionalne vrste koje za to još imaju izgleda (vaterpolisti, rukometaši, košarkaši) hrvatska ekspedicija u Zemlji Izlazećeg Sunca mogla bi brojati 125 sportaša.
- Do ovog trenutka imamo 20 kvalificiranih sportaša, odnosno osvojenih kvota - kazao je Šegota definiravši razliku između top i evidentnih kandidata. - Top kandidati su svi osvajači medalja iz Rija, a evidentni su oni koji su se već kvalificirali za Tokio.
Pojasnio je to na primjeru naših najboljih atletičarki.
- Bacačice Sandra Perković i Sara Kolak promovirane su iz top kandidatkinja u evidentne jer su se u međuvremenu kvalificirale, a Blanka Vlašić kao brončana iz Rija je i dalje top kandidatkinja jer još nema ostvarenu normu, ali ima isti financijski status kao i Sandra i Sara.
Za olimpijce u 2020. godini predviđeno 11,5 milijuna kuna pri čemu će svaki evidentni odnosno top kandidat imati godišnju stipendiju od 64.000 kuna plus 55-60.000 kuna za pripreme, potencijalni kandidati po 30.000 kuna stipendije plus 35.000 za pripreme, a predolimpijski po 12.000 stipendije i 21.000 za pripreme.
- Budući da imamo kvalificirane i jedriličare i veslače, njihovi brodovi i čamci kupovat će se kroz proces javne nabave, a sljedeće godine ćemo rješavati i oružje za strijelce - objašnjava Šegota i dodaje da u trošak HOO-a idu i eventualne operacije i oporavci naših olimpijaca:
- Njemačkoj klinici u kojoj je veslač Damir Martin operiran platili smo već dva dana po primanju računa.
Koja razina sportaša ima pravo na operacije o trošku HOO-a?
- Prioritet su top kandidati, pa potencijalni te predolimpijski i preferiramo da se operacije rade u Hrvatskoj. Međutim, ako je riječ o potencijalnom osvajačju olimpijske medalje imamo sluha i za to da takvi odu i na operaciju u inozemstvu.
Već je poznata i zgrada u Olimpijskom selu (broj 11) u kojoj će biti smješteni hrvatski sportaši.
- Izvan Tokija bit će još dva specijalizirana sportska sela. Jedno za jedriličare, a to je 70 kilometara od Tokija, a drugo za bicikliste a ono će biti udaljeno 160 km.
No, to što će braća Fantela, Tonči Stipanović i društvo biti dislocirani Šegotu ne brine koliko to kako će oni a i ostali sportaši koji se natječu na otvorenom podnijeti velike vrućine i još veću vlagu.
Prosječna temperatura u Londonu 2012. bila je 23,5 stupnjeva celzijusa, u Riju 27,2 a u Tokiju će biti 30,8. To je slično koliko je bilo i u Pekingu 2008. no u Japanu će biti iznimna vlažnost zraka.
- Čim izađete vam teško vam je i disati jer je užasna vlaga u zraku. Za jedrenje pak pripremaju posebne brodove s ledom, ali i neke prsluke s ledom koji bi hladili natjecatelje.
Bez obzira što je otvorenje Igara na programu 24. srpnja, prvi hrvatski sportaši u Japan će krenuti već 12. srpnja i to radi aklimatizacije. Inače, Olimpijsko selo otvara se 14. srpnja, dovoljno rano da se sportaši pridošli s drugih kontinentata aklimatiziraju.
- Posljednji rok za prijavu trenera i pratećih osoba bit će 1. travnja, a prijave po sportovima do 6. srpnja. Kod Japanaca nema oprosta ako ne poštujete zadani rok i zato upozoravam sve naše nacionalne saveze da paze na rokove. Nakon roka vam neće prihvatiti ništa pa da ih nazove i dragi Bog.
Upozorava Šegota hrvatske olimpijce i njihovo prateće osoblje još nešto:
- Neka nitko niti ne pomišlja na to da može nekome dati svoju akreditaciju i tako ga uvesti u Olimpijsko selo ili bilo gdje drugdje jer će svima biti snimljeni rožnica i lice i ako oni, kod provjere akreditacije, ne odgovaraju imenu koje je na akreditaciji onda mogu nastati veliki problemi. Takav čak može završiti i u pritvoru. Glede putovnica, moći će se na Igre i ako nekome ističe dan poslije Igara, no preporuka je da vrijede najmanje do 31. prosinca 2020.
Za članove obitelji i prijatelje sportaša postojat će poseban program u sklopu kojeg će isti moći kupiti dvije ulaznice za nastup svojega sportaša ali samo za sport u kojem se on natječe.
- Oni će te ulaznice moći kupiti tako da će predočiti taj posebni kod od sportaša kojeg prate. Novost je da će takvima biti ponuđen i smještaj po nekim povoljnijim cijenama no ja u to još ne vjerujem - kazuje Šegota.
Određen broj hrvatskih sportaša, ne svi, moći će svoje završne pripreme provesti u Tokamachiju, gradiću udaljenom 200-tinjak kilometara koji se ponudio da bude domaćin hrvatskim sportašima uoči Igara.
- Ondje će se pripremati naši sportaši iz sportova za koje postoje uvjeti, a to su uglavnom borilački sportovi puput te-kvon-doa, karatea i džuda koji su tamo već bili po pet-šest dana.
Možda i strijelci budu ondje, postoji mogućnost i za rukometaše no oni se oko toga zasad ne izjašnjavaju. Atletičari su pak tražili da im omogućimo da se aklimatiziraju u Kagawi koja je od Tokija udaljena preko 500 kilometara - završio je Šegota.
Za nastup u Tokiju za sada su se kvalificirali ovi sportaši; atletika: Sara Kolak, Filip Mihaljević, Sandra Perković; gimnastika: Ana Đerek, Tin Srbić; jedrenje: Mihovil Fantela i Šime Fantela, Tonči Stipanović, Elena Vorobeva; kajak kanu: Matija Marinić; plivanje: Franko Grgić, Marin Mogić; stolni tenis: Tomislav Pucar; streljaštvo: Josip Glasnović, Petar Gorša, Miran Maričić, Snježana Pejčić; veslanje: Damir Martin, Valent Sinković i Martin Sinković.
Inače, najviše korisnika olimpijskog programa u Projektu Tokio 2020. ovog trenutka ima atletika koja ima tri evidentna, jednog top kandidata i devet predolimpijskih. Drugi je te-kvon-do sa 12 korisnika, šest potencijalnih i šest predolimpijskih.