Mirela Kardašević (33), sjajna hrvatska reprezentativka u podvodnom ronjenju, opet je oduševila. Na prvenstvu Hrvatske u Sisku srušila je dva svjetska rekorda. Prvi u disciplini dinamika sa stereo perajama, a drugi u disciplini dinamika bez peraja, prsno.
Počela sa trideset godina
– Prvi rekord poboljšala sam za tri metra, a drugi za šest metara. Prvi rekord bio je prije u vlasništvu jedne Talijanke, a drugi je bio moj iz prošle godine – istaknula je Mirela, priznajući da je i očekivala rušenje čak dvaju rekorda:
– Najavili smo svjetske rekorde i to smo i ostvarili. Kada govorim u množini onda osim na sebe mislim i na kolegu iz kluba Vanju Peleša koji je postavio svjetski rekord u disciplini dinamika bez peraja i sada iznosi 220 metara – istaknula je Mirela.
Za nju je specifično to što se dosta kasno počela baviti svojim sportom:
– Počela sam kada sam napunila 30 godina. Upoznala sam se s tim sportom i htjela sam se iskušati u njemu s obzirom na to da je voda oduvijek bila moj medij. Počela sam se baviti ronjenjem isprva kao hobijem, a zatim sam se zaljubila u njega i posvetila mu se potpuno jer sam htjela vidjeti koliko daleko mogu ići. U tome uvelike zasluge imaju moj kompetitivni karakter i veliko sportsko srce. Vjerujem da me i život učinio psihički jakom osobom tako da se ispostavilo da je ronjenje sport baš za mene. A zašto tek u 30-im godinama? Zato što sam dvadesete posvetila sinovima i odlučila da je ovo sada vrijeme za mene – rekla je Mirela. A sinovima koje spominje ona je samohrana majka.
– Udala sam se mlada, no život me odveo na drugu stranu tako da sam se rastala. Bivši muž živi u Americi, tako da već osam godina sinove Romela i Nahla odgajam sama. Oni treniraju košarku u klubu Zapad, sad su već počeli igrati i utakmice. Naravno da sam na svakoj. Navijam za obojicu i moram priznati da su podjednako dobri. Za razliku od sinova koji su odabrali grupni sport, njen prvi sport bilo je plivanje.
– Počela sam se baviti plivanjem kada sam imala šest godina jer sam kao mala oboljela od dječje bolesti kuka. Imala sam tri operacije na desnoj nozi, zbog kojih i danas imam poveći ožiljak na toj nozi. Plivanje su mi preporučili kao terapiju i od tada je voda zapravo moj dom, odnosno mjesto gdje se osjećam najsigurnije. Kada ste dijete i drukčiji od ostalih, a druga djeca su me takvom smatrala jer sam nosila aparat za nogu i imala veliki ožiljak na malom tijelu, niste nikomu nimalo atraktivni. Plivanje mi je tada postalo ono nešto gdje mogu zaboraviti tko sam jer u vodi nisam bila drukčija od ostalih – ističe Mirela.
Pitamo je i koja su najneobičnija mjesta na kojima je ronila, a ona kroz smijeh kaže:
– Ne mogu reći da sam ronila na nekim neobičnim mjestima, no najljepše destinacije su mi bile otok Vis, spilje na Ibizi i Kaş u Turskoj, te dodaje:
Samo konop po kojem ronim
– Ljeto mi je najdraže godišnje doba, tako da se uvijek radujem moru i volim biti u moru. Volim roniti s maskom i dihalicom i promatrati morski svijet. Sinovi mi također obožavaju more. Ljetujemo u Jadranovom, ali ćemo ove godine ići i na Vis.
Priznaje Mirela kako ronjenje i nije jeftin sport:
– Oprema je skupa, npr. monoperaja košta oko 600 eura. Putovanja i pripreme su također skupi jer su u to uključene cijene putovanja, smještaja, osiguranje, treninzi, suplementacija...
A ima li strah ispod vode?
– Od dubine sam osjećala najveći strah, i trebalo mi je vrijeme da ga se oslobodim, no kada shvatite da u dubini nema ničega osim vas i konopa po kojem ronite, osjetite samo slobodu.