Volimo se pohvaliti da hrvatska reprezentacija u Davisovu kupu već devet susreta ne zna za poraz u parovima.
Ali to nije slučajno: Hrvati su oduvijek bili jaki u dublu (Punčec-Palada, Mitić-Kukuljević, Pilić-Jovanović, Ljubičić-Ančić...), a u konkurenciji parova osvojili smo i dvije od triju teniskih olimpijskih medalja: 1992. pošlo je to za rukom Ivaniševiću i Prpiću, a 2004. u Ateni Ljubičiću i M. Ančiću.
No posljednjih smo godina u toj konkurenciji (makar ne stojimo loše ni u pojedinačnoj) izrasli u svjetsku velesilu. U ovom trenutku, primjerice, imamo četvoricu tenisača među prvih 40 (3. Mate Pavić, 11. Ivan Dodig, 30. Nikola Mektić, 40. Franko Škugor), a blizu je i Antonio Šančić (61.).
Družba je to zaslužila
– Veseli me svaki uspjeh hrvatskog tenisa, s reprezentacijom ili pojedinačno, ali posebno mi je drago zbog uspjeha naših tenisača u konkurenciji muških parova. Znam tu družbu, znam kroz što su sve prošli, koliko su uložili u ovo što danas postižu. I Ivan Dodig i Mate Pavić, ali posebno Nikola Mektić, Franko Škugor i Antonio Šančić. Svatko na svoj način – ističe Branimir Horvat, direktor mnogih turnira, i sam bivši tenisač koji je pozivnicama za Istarsku rivijeru 2013. omogućio Šančiću novi početak, a pomagao je i ostalima.
Da se sljedeći tjedan igra završni Masters parova u Londonu, imali bismo ondje čak dva predstavnika: Pavića s Austrijancem Marachom i Mektića s Austrijancem Peyom.
– Nerijetko su ti momci bili osporavani, ali ta njihova ustrajnost sada je nagrađena, vratilo im se to i zaslužili su. Oni su dokaz da će velika upornost i vjera u sebe u konačnici uvijek biti nagrađene – smatra Horvat.
I doista, samo ove godine naši su tenisači sudjelovali u osvajanju čak pet turnira (Pavić tri, Mektić i Škugor po jedan), a uvjereni smo da na sljedeći naslov nećemo dugo čekati. Jučer su se na turniru u Münchenu međusobno sučelili Ivan Dodig i Ivo Karlović. Bio je to ljuti boj za polufinale u kojem su na kraju slavili drugi nositelji Dodig i Amerikanac Ram pobijedivši veterane Karlovića (39) i Zimonjića (41) sa 6:3, 3:6, 10:7.
Ivo oduvijek dobar u dublu
– Karlović je oduvijek bio dobar u parovima, čak su mu na početku karijere predviđali da će se tu i ostvariti. No otvorilo mu se u pojedinačnoj konkurenciji pa je malo zapostavio parove, a sad očito kombinira pojedinačne i nastupe u paru, želi veći prostor za manevar. Stvar je njegove procjene, u svakom slučaju, želi li i nadalje graditi pojedinačnu karijeru, ne bi smio u parovima trošiti previše energije – napominje Horvat, a na upit odakle takav naš bljesak u teniskim parovima odgovara:
– Ima tu više faktora: tradicionalno smo talentirani za tenis, volimo momčadske sportove – a par je ipak timski rad – ali dogodile su se i neke promjene koje su natjecanja u parovima učinila atraktivnijima. Povećani su nagradni fondovi, na ponekim turnirima zbilja vlada veliki interes za nadmetanja parova, s pravilima “nema prednosti” i sada s produljenim tie-breakom skraćeni su susreti pa se na njima ipak troši manje snage. Neki tenisači igraju parove kao zagrijavanje za pojedinačne dvoboje, ali veliki broj igrača zaključio je da više mogu napraviti u parovima i sasvim im se posvetio. Nagradni fond je solidan, igrači koji igraju na ATP turnirima mogu pristojno zarađivati – kaže Horvat koji je bio u ATP-ovu Vijeću za Europu pa dobro zna kako je to išlo s renesansom parova.
ATP ne vodi posebne bilance za zarade u pojedinačnoj i u konkurenciji parova, nego ih zbraja, ali zarade Dodiga (6,4 milijuna USD), Pavića (1,6 milijuna), Mektića (735.340) i Škugora (695.727) izgledaju vrlo privlačno.